Istraživačke studije, izvještaji državnih institucija, stručnjaci, mediji, pa i stručna literatura najčešće fokusira negativne aspekte kada govori o porodici. Tako se pominje haotična, rigidna, razorena, nepotpuna, psihosomatska, alkoholičarska, shizofrena, nasiljem organizovana porodica i sl. Kada pak govorimo o tretmanu i psihoterapiji porodice onda je važno znati, odnosno prepoznati i upoznati njene snage, moć i utjecaj, što će odrediti krajnji ishod susreta porodice sa teškoćama i nepovoljnim životnim događajima.
U svom hodu kroz vrijeme porodica se neminovno, gotovo svakodnevno susreće sa različitim izazovima, rizicima, problemima, gubicima i zastojima, koji je povremeno dovode u stanje krize i zastoja.
Kriza nastaje kada porodica nije u stanju nastaviti razvijat se, već se zaustavlja – “zamrzava” njen rast i razvoj,(npr. djeca ostaju dugo u porodici porijekla, premda bi trebali kreirati vlastite, ili se npr. porodična pravila ne mijenjaju u skladu sa odrastanjem njenih članova, ili se ne prave promjene u skladu sa potrebama njenih članova i sl.).
Bilo da su krize očekivane, kao sto je slučaj ulaska u novi životni ciklus, npr. zasnivanje braka, kada romantični ljubavni zanos prelazi u zreo i zdrav ljubavni odnos, bilo da su nastale kao ishod suočavanja sa problemima u partnerskim odnosima, ili došle iznenada kao nepredvidiv i težak životni događaj ( smrt člana por., gubitak posla, prirodna katastrofa, teška bolest…), KRIZA postaje problem ako porodica nije u stanju, ne posjeduje snage da nastavi svoj razvojni put, savladavajući nastali problem.
To je najčešće dovodi u psihoterapiju. Ishod terapijskog tretmana u mnogome je povezan sa stavljanjem u funkciju njenih snaga.
Terapijske intervencije su dobrim dijelom usmjerene na identifikaciju, oživljavanje, obnavljanje i ciljano stavljanje u funkciju njenih snaga.
Terapijski rad sa porodicom prema, doktrini Sistemske porodične psihoterapije, u fokus stavlja zdrave porodične snage i funkcionalne obrasce ponašanja, koje treba otkriti, pri čemu mogu pomoći preispitivanja:
- Šta je porodica sve činila da razriješi problem?
- Šta čini kada je problem bar nakratko odsutan, ili manje prisutan?
- Kako bi izgledalo, šta bi se događalo da problem nekim čudom nestane?
Ovim i sličnim pitanjima istražuju se, i informacije o sposobnostima porodice da se uhvati u koštac sa teškoćama. Osvještavanje i oživljavanje njenih snaga, daje porodici ohrabrenje i moć nad problemom.
Istraživanja u oblasti porodične znanosti, jedno iz 1997.god., provedeno od strane Američke asocijacije porodicnih i potrošačkih znanosti, koje je istraživalo otpornost porodice, te Nacionalno istraživanje dječjih trendova, iz 2007.god. su bacila novo svjetlo na značaj zaštitnih faktora na porodične faktore oporavka. Na osnovu ovih istraživanja se čini da ovi faktori imaju presudnu ulogu u mogućnosti porodice da se oporavi i ponovo “stane na noge” poslije kriza i nezgoda koje su je zadesile.
Porodicu jakom ne čini samo jedno svojstvo. Snaga dolazi otuda kako njeni članovi komuniciraju, kako se odnose međusobno, šta porodica radi kao grupa, odnosno njeni članovi kao pojedinci da bi podržali, utješili, ohrabrili jedni druge, kako se suočavaju sa stresovima….
Evo nekoliko univerzalnih snaga i sposobnosti koje porodica kao bio-psiho-socijalna zajednica može imati, stvarati i promovirati.
KOMUNIKACIJA
Snažne porodice komuniciraju lako, dobro, često, otvoreno, jasno i direktno. Među njima se odvija mnogo razmjene osjećanja, nada, snova, strahova, užitak, tugovanja i iskustava.
Vjetovatno je najvažnija komunikacijska vjestina SLUŠANJE.
Aktivno slušanje je esencijalno u obiteljskoj komunikaciji, podrazumijeva ne prekidanje sugovornika, posvećivanje pažnje onome što on govori, davanje neverbalnih znakova razumijevanja onoga što kazuje, kao i poticanje da do kraja iskaze ono što želi.
Ovakav odnos donosi mir i spokoj u porodicu, a u psihoterapiji je moćno sredstvo vraćanja izgubljenog povjerenja u porodici.
ZADOVOLJSTVO
Jake porodice baziraju svoj životni stil na onome što si mogu pružiti i u tome uživaju. Zahvalni su i raduju se onome što imaju, ne žaleći za onim što nemaju.
Zadovoljstvo je stanje u kome je čovjek dovoljno sretan sa onim sto ima ili onim sto on jeste, ne žaleći za nečim višim, ili nečim što je drugačije.
PORODIČNA PROŠLOST
Jake porodice imaju potrebu za povezanošću sa prošlošću, one imaju povijest i pod njenim su utjecajem.
Porodična povijest obezbjeđuje korijene i osjećaj pripadanja.
Porodična povjest se stvara pričanjem najdražih porodičnih priča, važnih događaja koji su se desili članovima porodice ili pak ostajanjem u kontaktu sa porodičnim članovima kada se odsele, odlaženjem na porodična okupljanja, pismima i dr. Pored ovog, osiguravaju da djeca znaju članove familije, držanjem porodičnih tradicija živim i sl.
Kontakt sa porodičnom prošlošću daje članovima osjećaj snage, pripadanja i identiteta.
HUMOR
Porodice koje imaju veselje u svojim životima se obično osjećaju dobro u svojoj koži.
Čini se prilično razumljivim da se posjedovanjem smisla za humor porodice lakse suočavaju sa životnim stresorima i krizama. Humor se može koristiti kao instrument za nošenje sa porodičnim problemima. Humor jača porodicu, daje joj perspektivu i osjećaj moći, a odbacuje ljutnju i agresivnost, te doprinosi oslobađanju napetosti između porodičnih članova.
OTPORNOST
Porodična otpornost se ogleda u mogućnosti da se iznađe i odgoji snaga potrebna porodici bi se dobro nosila sa životnim izazovima. Snažne porodice pomažu djeci da usvoje otporno ponašanja kroz savladavanje vještina rješavanja problema. To rade i kada pružaju nekritičnu podršku i osjećaj ugroženosti i zajedništva.
Vrijednosti i vještine oblikovane u porodici pružaju njenim članovima uzor u oblikovanju vlastitih života.
Porodice koje nauče kako da se nose sa izazovima i kako da izađu u susret individualnim potrebama svojih članova su otpornije na stres i krize. Otporne porodice rješavaju probleme u međusobnoj saradnji, kreativnim zajedničkim razmišljanjem i otvorenošću prema drugima i njihovim idejama.
SAMOPOŠTOVANJE
Visoko samopoštovanje i dobro osjećanje u vlastitoj koži cini susretanje sa životnim izazovima lakšim. Porodice koje vjeruju u mogućnost vlastitog uspjeha, najčešće su u stanju i da ga sprovedu.
Dobro samopoštovanje pruža bazu za čvrstu porodičnu zajednicu. Porodice koje ohrabruju i sudjeluju u razvoju samopoštovanja svojih članova su mogućnosti da prihvate određene neuspjehe kao normalne i ne dopuštaju im da ih spriječe u ponovnom pokušaju ka uspjehu. U stanju su da se nose sa svakodnevnim izazovima i problemima koji im stanu na put i da gledaju na budućnost sa uzbuđenjem i pouzdanošću u provedbi svojih ciljeva. Porodice sa visokim nivoom samopoštovanja, u pravilu, nisu spremne dopustiti drugima da odlučuju u njihovo ime ili da uticu na njih da čine ono sto ne žele.
ZAJEDNIŠTVO
Snažne porodice prepoznaju vrijednosti i zadovoljstva koja proistječu iz zajedničkog druženja i zajedničkih aktivnosti svojih članova. One znaju da moraju pružati potporu svojim članovima. One porodičnu povezanost smatraju faktorom opstanka.
Porodično zajedništvo se ostvaruje kroz dnevne rutine, tradicije i poslove koji afirmiraju članove i povezuju ih sa obiteljskim korijenima, kroz zabavu i obične događaje
VRIJEDNOSTI
Vrijednosti su ogledalo onoga što smo, nade kulture i našeg jedinstvenog naslijeđa. One omogućavaju i daju moć porodici da uspostavi prioritete i donosi odluke važne za život.
Vrijednosti imaju uticaj na svaku etapu donošenja odluka i pravljenja izbora. One utječu na ciljeve i alternative koje porodica čini. One su životni putokaz.
OPTIMIZAM
Snažne porodice mijenjaju fokus sa onoga sta nisu učinile na ono šta mogu učiniti, od onoga gdje nisu bile, do onoga gdje mogu ići, of svojih slabosti do svojih snaga.
Optimizam, ili pozitivno mišljenje im moze pomoći da imaju nadu tokom perioda negativnih događanja.
Oni govore sebi ja mogu, prije nego, ja ne mogu.
Oni vide čašu do pola punu.
DUHOVNOST
Porodice sa osjećajem za duhovnost nose zahvalnost i osjećanje nade koja i male događaje u životu prepoznaje kao posebne. Duhovnost im pruža mogućnost da se nose sa uspjehom kao i neuspjehom. Duhovnost im pomaže u razumijevanju tuđih osjećaja, potreba i dobrobiti, što ih povezuje na dobar način sa ljudima.
Porodična duhovna snaga dolazi od dijeljenja sličnih vrijednosti i pronalaženju vodilje kroz život.
Autor: Amira Gradinčić, porodična psihoterapeutkinja