Egzistencijalizam i porodična psihoterapija, iako se na prvi pogled mogu činiti kao dva različita pravca, mogu se vrlo uspješno povezati, posebno u kontekstu psihoterapijskog rada. Egzistencijalizam se fokusira na temeljna pitanja ljudskog postojanja, kao što su smisao života, sloboda, odgovornost, smrt, izolacija i patnja, dok porodična terapija, kao pristup, istražuje dinamiku i interakcije među članovima porodice. Spoj ovih dvaju pravaca pomaže terapeutima da klijentima omoguće dublje razumijevanje ne samo njihovih unutrašnjih svjetova, nego i međusobnih odnosa unutar porodice.
Ključne tačke povezivanja:
- Smisao i postojanje: Egzistencijalizam se bavi pitanjima o smislu života, posebno u kontekstu patnje i borbe sa situacijama koje se čine besmislenima. U porodičnim odnosima, članovi porodice često prolaze kroz gubitak smisla ili pate zbog događaja kao što su razvod, smrt, konflikti ili druge krize. Kroz egzistencijalne principe, terapeut može pomoći klijentima da se suoče s takvim pitanjima i pronađu dublje značenje i smisao u svojim iskustvima.
- Smrt i konačnost: Tema smrti i njene neizbježnosti česta je u egzistencijalističkim razmatranjima, jer smrt postavlja granice postojanja, ali istovremeno poziva na puniji, autentičniji i odgovorniji životni pristup. U porodičnoj terapiji sličan pristup koristi se kako bi se klijentima pomoglo da se suoče s gubicima, kao i sa stvarnim ili simboličnim “emocionalnim gubicima” unutar porodice (npr. prekid odnosa, gubitak identiteta, razvod).
- Sloboda i odgovornost: Jedna od glavnih ideja egzistencijalizma jeste to da sloboda podrazumijeva i odgovornost. Iako porodice mogu pružiti snažnu podršku, svaki član ima vlastitu odgovornost za svoje ponašanje i odluke. Porodični terapeuti mogu koristiti egzistencijalnu perspektivu kako bi pomogli članovima porodice da prepoznaju svoju odgovornost za dinamiku odnosa te da shvate kako oni sami mogu inicirati promjene u vlastitim životima.
- Izolacija i povezanost: Egzistencijalizam često ističe izolaciju kao jednu od ključnih ljudskih dilema. Iako porodice nude mogućnost bliskih odnosa, članovi porodice se nerijetko osjećaju emocionalno udaljeni, nesigurni ili otuđeni. U porodičnoj terapiji, terapeut može iskoristiti egzistencijalne tehnike kako bi porodici pomogao da prepozna i razumije kako emocionalna izolacija utječe na njihove odnose te da radi na izgradnji dubljih i autentičnijih međusobnih veza.
- Učenje kroz krizu: Prema egzistencijalističkim teorijama, krize i patnja ne moraju biti samo prepreke, već i prilike za rast i samoaktualizaciju. Ovo se može primijeniti i na porodične krize, poput konflikata ili problema s djecom, gdje terapeuti mogu koristiti filozofiju egzistencijalizma kako bi pomogli porodici da pronađe nov smisao u teškim situacijama i iskoristi krizu kao priliku za rast i pozitivnu promjenu.
Praktična primjena u porodičnoj terapiji:
- Fenomenološki pristup: Terapeut treba biti maksimalno prisutan i usmjeren na stvarne doživljaje članova porodice. Egzistencijalistički terapeuti često se služe fenomenološkim pristupom koji naglašava doživljaj pojedinca u „ovdje i sada“. Takav pristup u porodičnoj terapiji pomaže članovima porodice da slobodno izraze svoja osjećanja, čak i kada govore o teškim temama.
- Tehnike suočavanja sa smrtnošću: Egzistencijalne tehnike, poput „pisanja epitafa“ ili razgovora o vlastitoj smrtnosti, mogu se koristiti u terapiji kako bi se porodicama pomoglo da prepoznaju vlastite strahove, potisnute emocije ili nesvjesna pitanja o gubicima. Ovo im omogućava da se suoče s onim što su možda dugo potiskivali i da razviju dublje razumijevanje svojih međusobnih odnosa.
- Paradoksalne intervencije: Korištenje paradoksalnih intervencija, poput izazova klijentima da prepoznaju proturječnosti u vlastitom ponašanju, može pomoći u promjeni nepoželjnih obrazaca funkcioniranja. To je osobito korisno kada članovi porodice, iako žele poboljšati odnose, svjesno ili nesvjesno nastavljaju s destruktivnim obrascima ponašanja.
Kako se moj odnos prema konceptu psihoterapije mijenjao tokom procesa učenja?
Tokom edukacije iz sistemske porodične psihoterapije često sam se vraćala egzistencijalizmu. Iako je prvobitna fascinacija bila više intelektualne prirode, kroz edukaciju i lični razvoj otkrila sam koliko je ovaj pristup u psihoterapiji blizak svakom pojedincu, jer dodiruje univerzalne teme: smisao, postojanje i smrt. Kroz svoj rad u sistemskoj porodičnoj terapiji shvatila sam da su ta egzistencijalna pitanja konstantno prisutna, bez obzira na terapijski modalitet. Povezivanje različitih terapijskih usmjerenja i tehnika, te prepoznavanje važnosti terapeutskog odnosa, pokazalo se ključnim u mom razvoju kao terapeutkinje.
Kako ovaj koncept danas koristim u praksi?
Danas vidim da su egzistencijalna pitanja neizbježna i sveprisutna. Čak i u situacijama koje traže konkretne sistemske intervencije, promjene prvog reda ili ublažavanje simptoma, egzistencijalna pitanja i dalje ostaju važna. Naprotiv, rad na njima često obogaćuje terapijski proces. U terapiji se stoga naglašava razumijevanje i uvažavanje različitih faktora koji utječu na stanje klijenta: porodičnih, društvenih, kulturnih i religijskih aspekata.
Zajedno s klijentima, istražujem prepreke koje koče njihov razvoj i rast. Terapijski proces zahtijeva strpljenje, povjerenje i stalno preispitivanje, kako bi klijenti uspjeli donositi vlastite odluke – bilo da se odluče za promjenu, ili da ostanu u trenutnom stanju.
Samorefleksivna pozicija
Kroz edukaciju, iskustveno učenje i konstantno propitivanje, moje razumijevanje terapijskog procesa značajno se promijenilo. Naučila sam da se terapija ne oslanja samo na tehnike i terapeutske vještine, nego da se radi o istinskom ljudskom susretu, dinamičnom procesu i prostoru za građenje odnosa povjerenja. Kroz aktivno slušanje i razumijevanje klijentovih potreba, zajedno otkrivamo snage i kapacitete koje klijenti već posjeduju, usmjeravajući ih ka željenim promjenama. Spontanost, integracija različitih terapijskih modaliteta i autentičnost, kao i spoznaja da je terapija dugotrajno putovanje, čine osnovu mog sistemskog psihoterapijskog pristupa.
Zaključak
Kombinacija egzistencijalizma i porodične terapije može biti izuzetno korisna za porodice suočene s krizama, gubicima ili emocionalnim problemima. Primjena egzistencijalnih principa – slobode, odgovornosti, smrti i potrage za smislom – pomaže porodici da se bolje razumije, prihvati vlastite konflikte i nađe izlaz iz poteškoća putem dubljih i autentičnijih odnosa.
Autor: Iva Branković