Kognitivno-bihejvioralna terapija (skraćeno: KBT, eng. Cognitive Behavioral Therapy) oblik je psihoterapije koji naglašava važnost uloge mišljenja u onome što osjećamo i kako se ponašamo. Kognitivno-bihejvioralni terapeuti nas uče da je naše mišljenje to koje nas dovodi do toga da se osjećamo i ponašamo na određeni način. Ako doživljavamo osjećanja koja ne želimo (disfunkcionalna osjećanja) ili se ponašamo na način koji ne želimo (disfunkcionalna ponašanja), onda je važno da identificiramo razmišljanja koja uzrokuju takva osjećanja i ponašanja, a zatim naučimo kako da ih zamijenimo ili zauzmemo drugačiji odnos prema njima kako bismo imali željena ponašanja i emocije. KBT je psihološki pristup koji se zasniva na naučnim principima, a istraživanja su pokazala da je efikasan za širok spektar problema. Klijenti i terapeuti zajedno rade na identificiranju i razumijevanju problema kroz odnose između misli, osjećanja i ponašanja. Pristup je obično fokusiran na poteškoće ovdje i sada i temelji se na razvijanju zajedničkog pogleda na klijentove probleme. To vodi definiranju individualiziranih, vremenski ograničenih ciljeva i strategija tretmana koji se kontinuirano prate i evaluiraju. Kognitivno-bihejvioralni terapeuti rade s pojedincima, porodicama i grupama.
- KBT je zasnovana na kognitivnom modelu emocionalnih reakcija: Kognitivno-bihejvioralna terapija zasniva se na naučnoj činjenici da naše misli uzrokuju naša osjećanja i ponašanja, a ne vanjske stvari same po sebi, poput ljudi, situacija ili događaja. To znači da možemo promijeniti način na koji razmišljamo s ciljem da se osjećamo i djelujemo bolje, čak i ako se situacija nije promijenila.
- KBT je kraća i vremenski ograničena: ova vrsta psihoterapije spada među „najbrže“ terapije po postizanju željenih terapijskih rezultata. Prosječan broj susreta koje klijent ima (bez obzira na vrstu problema) je samo 10 do 16. Drugi oblici terapije, poput psihoanalize, mogu trajati godinama. Ono što omogućava KBT-u da bude kraća od drugih jest vrlo instruktivna priroda i činjenica da uključuje domaće zadatke.
- Pouzdan terapijski odnos je neophodan za efektivnu terapiju, ali nije u fokusu: neki oblici terapije pretpostavljaju da je glavni razlog poboljšanja upravo postojanje pozitivnog odnosa između terapeuta i klijenta. Kognitivno-bihejvioralni terapeuti vjeruju u važnost dobrog i pouzdanog odnosa, ali smatraju da to nije dovoljno niti nužno. KBT terapeuti vjeruju da se klijenti mijenjaju kada nauče razmišljati drugačije, te se stoga fokusiraju na podučavanje klijenata racionalnim samo-savjetujućim vještinama.
- KBT je zajednički rad terapeuta i klijenta: kognitivno-bihejvioralni terapeut teži razumjeti šta klijent želi od svog života (njegove ciljeve) i zatim mu pomaže da te ciljeve ostvari. Uloga terapeuta je slušati, podučavati i ohrabrivati, dok je uloga klijenta govoriti, učiti i koristiti ono što je naučio.
- KBT je zasnovana na stoičkoj filozofiji: KBT ne govori ljudima šta da osjećaju. Ipak, većina ljudi koji traže terapiju ne želi se osjećati onako kako se trenutno osjeća. KBT nas uči kako se nositi s neželjenim situacijama ili barem umanjiti intenzitet neugodnih osjećanja. Činjenica je da nam se neželjene situacije mogu dogoditi bez obzira na to jesmo li zbog njih uznemireni ili ne. Ako se uznemirujemo zbog naših problema, onda zapravo imamo dva problema – problem sam po sebi i našu uznemirenost zbog njega. Većina razumnih ljudi želi imati što je moguće manje problema.
- KBT koristi sokratski metod: terapeuti ovog terapijskog pravca žele postići izuzetno dobro razumijevanje briga svojih klijenata, često postavljajući pitanja i ohrabrujući klijente da sami sebe preispituju, npr. „Kako znam da pričaju o meni?“ „Je li moguće da pričaju i smiju se nekoj drugoj osobi?“
- KBT je strukturirana i direktivna: kognitivno-bihejvioralni terapeuti imaju specifičan program rada za svaki susret. Specifične tehnike i koncepti se uvode u toku svakog susreta. KBT je usmjerena na pomaganje klijentu u postizanju ciljeva koje je on sam postavio. U tom smislu, KBT je direktivna. Ipak, KBT terapeuti ne govore klijentima šta da rade – radije ih uče kako da rade.
- KBT se zasniva na edukativnom modelu: KBT je utemeljena na naučno podržanoj pretpostavci da je većina emocionalnih i ponašajnih reakcija naučena. Stoga je cilj terapije pomoći klijentu da se „oduči“ od neželjenih reakcija i nauči nove načine reagiranja. KBT terapeuti se ne predstavljaju kao „sveznalice“, ali se polazi od pretpostavke da, kada bi klijent znao ono što terapeut želi da ga nauči, ne bi imao emocionalne i ponašajne probleme koje ima. Upravo zato se u KBT-u nikad ne radi samo „razgovaranje“. Ljudi mogu „samo razgovarati“ s bilo kim. Edukativni karakter KBT-a pruža posebnu prednost, a to je da vodi dugoročnim rezultatima. Naime, kada ljudi tokom KBT-a razumiju kako i zašto im ide dobro (i kako i zašto im prije tretmana nije išlo dobro), oni mogu nastaviti raditi ono što su naučili tokom tretmana kako bi im i dalje išlo dobro (i prestati raditi ono zbog čega im prije nije išlo dobro).
- KBT teorija i tehnike se oslanjaju na induktivni model: glavni aspekt racionalnog mišljenja je da se temelji na činjenicama, a ne na pretpostavkama. Često smo uznemireni zbog stvari koje u stvarnosti nisu onakve kakvima ih smatramo. Kada bismo to znali, ne bismo gubili vrijeme uznemiravajući se. Zato nas induktivni metod ohrabruje da naše misli posmatramo kao pretpostavke koje mogu biti dovedene u pitanje i testirane. Postoji više od 25 veoma uobičajenih grešaka u razmišljanju koje ljudi čine, a koje dovode do toga da pogrešno tumače činjenice.
- Domaća zadaća je osnovna karakteristika KBT-a: terapeuti zadaju klijentima zadatke i ohrabruju ih da praktikuju tehnike koje su naučili.
Razvoj ovog pristupa tekao je kroz tri talasa: prvi su predstavljale bihejvioralne terapije zasnovane na klasičnom i operantnom uslovljavanju, drugi talas su kognitivne terapije zasnovane na mijenjanju kognicija i socijalnom učenju, a treći talas su majndfulnes (eng. mindfulness) terapije utemeljene na prihvatanju i punoj svjesnosti. Iz tih talasa proizišao je veliki broj pojedinačnih tehnika za koje je naučno dokazano da su efikasne za liječenje određenog raspona psiholoških problema – od kojih su najpoznatije sistematska desenzitizacija (Wolpe), terapija izlaganjem (Marks) itd. – kao i nekoliko obuhvatnih, teorijski dosljednih i empirijski dokazanih pristupa koje su priznati stručnjaci osmislili kao složene tretmane za brojne psihološke poteškoće. Historijski posmatrano, to su: racionalno-emotivno-bihejvioralna terapija (Ellis), kognitivna terapija (Beck), kognitivno-bihejvioralna modifikacija (Meichenbaum), dijalektička bihejvioralna terapija (Linehan), terapija prihvatanjem i posvećenošću (Hayes), kognitivna terapija zasnovana na punoj svijesti (Segal) itd.