Imperativi poput: moraš, trebalo bi da, bilo bi poželjno da, podrazumijeva se; pod velom podsticaja, ispravnih smjernica da se krene pravim putem, da se krene i ide nečijim/našim, općeprihvaćeno ispravnim putem, da se postane neko, onakav, ikakav, dobar, bolji, iz perspektive drugih ili nas samih, često stvaraju pritisak ili naprosto buku koja nas može udaljiti od naše istinske suštine.
U Geštalt terapiji (GT) upravo se nastoji da osoba postane ono što ona jest, ne da se učini drugačijom, ne da postane ono što se od nje očekuje, ono što nije ili što bi željela biti.
Geštalt na njemačkom znači: oblik, cjelovitost, izgled, forma, odnosno gestalten – uobličavati, davati oblik, stvarati, obrazovati.
Začetnikom geštalt terapije smatra se Frederik (Fric) Perls, koji je 40-ih godina prošlog vijeka objedinio zakone čiste percepcije, najprije u koncept terapije, a zatim u shvatanje ljudske egzistencije.
Osnovni princip GT jeste da čovjek svoja iskustva oblikuje u strukture i da se osjeća neprijatno kada se suoči s nečim što se ne uklapa u šemu ili nema dovršenu strukturu. Cilj GT je da se čovjeku omogući postizanje cjelovitosti i oslobađanje blokiranih energija.
U terapijskom odnosu nema procjenjivanja i interpretacije drugog, već terapeut frustrira klijenta ne rješavajući njegov problem umjesto njega. Iz frustracije se razvijaju unutarnji izvori za rješavanje vlastitih problema.
Terapeut uspostavlja ravnotežu između frustracije i podrške, održavajući s klijentom ja-ti odnos sada i ovdje.
Teorijske postavke
Teorija polja ističe da čovjek egzistira isključivo u kontekstu okoline s kojom je u uzajamnim odnosima. Osoba je dio svoje okoline i ne može se razumjeti odvojeno od nje.
Polje predstavlja zbir svih karakteristika pojedinca i ono je zapravo cjelina unutar čijih granica se odvijaju procesi svijesti i kontakta, a svi se njeni dijelovi međusobno prožimaju.
Kontakt je odnos između sebe i drugoga, odnos između sebe i okoline, između unutarnjih aspekata poput otuđenih dijelova sebe, blokiranih emocija, misli, sjećanja, svega što nije integrirano u ličnost, što se ne doživljava kao „ja“, nego kao „drugo“.
Svijest je oblik iskustva u kojem je osoba u kontaktu sa svojim postojanjem, odnosno s onim što ona jeste. Dešava se sada i ovdje i obuhvata kontakt, primanje podražaja, uzbuđenje i formiranje geštalta.
Samo svjestan kontakt stvara nove, smislene cjeline i kao takav u sebi podrazumijeva integraciju problema.
U geštalt psihoterapiji naglašava se interakcija organizma i okoline (polje organizam/okolina), a pojedinac i okolina posmatraju se kao nerazdvojivi. Nema smislenog načina posmatrati osobu u psihološkom smislu bez konteksta organizam-okolina, kao što ni nema drugog načina posmatrati okolinu osim iz perspektive pojedinca u toj okolini.
Fenomenološka perspektiva: ističe značaj proučavanja svijesti, procesa osvješćivanja i terapijskog pristupa „ovdje i sada“, eksperimentiranja kako bi osoba došla do uvida, promjene i rasta.
Svijest je proces spoznaje o sopstvenoj kontroli, izboru i odgovornosti za vlastito ponašanje.
Osoba koja je svjesna, zna šta radi, zna kako radi i zna da ima alternativu, da ima mogućnost izbora i da svjesno bira da bude takva kakva jeste.
Primjetan je utjecaj filozofije Istoka, koja naglašava življenje u trenutku, „ovdje i sada“.
Prošlost je sjećanje, budućnost je predviđanje, pretpostavka, a sve to na osnovu i iz perspektive zatečenog sada i ovdje.
Kakav sam ja sada, šta osjećam sada, šta dominantno doživljavam kao nezadovoljenu potrebu, kao „nedovršeni posao“, odnosno šta je moj nezavršeni/nezatvoreni geštalt?
Šta me to koči, što mi ne dozvoljava da rastem, da se razvijam, šta je to zbog čega stagniram?
Šta utiče na moje samopoštovanje, na moj identitet i intrapersonalne kontakte?
Isprobavat ću sada i ovdje, u sigurnim i ugodnim uslovima koje mi terapeut osigurava, različite uloge, eksperimentirat ću.
Igrat ću uloge (nedovršeni poslovi, osobine, odnosi), pretjerivat ću, naglašavati, koristiti „ja“ rečenice, isprobavat ću razna ponašanja, radit ću na tijelu/disanju/hlasu/pokretima/govoru, crtati, maštati… pa ukoliko mi se predviđanje s tom novinom dopadne, ja ću ga svjesno i odgovorno prihvatiti, ja ću svjesno prihvatiti odgovornost za takvo moje ponašanje, za moje emocije, za takvu moju egzistenciju. Ja ću napraviti izbor!
Egzistencijalistička filozofija: bavi se proučavanjem ljudskog postojanja, slobode, odnosa s drugima, bez tendencije da tumači pojave, već ih uzima onakvima kakve one jesu (autentičnost).
Čovjek je stalno u procesu samoostvarenja i on je ono što on sam od sebe čini svojim svakodnevnim djelovanjem.
Čovjek je svjesno i odgovorno biće.
M. Buberova filozofija dijaloga, koncept Ja-Ti odnosa.
Jedna osoba ima smisao samo u relaciji s drugom osobom u Ja-Ti horizontalnom dijalogu, a dijalog je jedan od načina kontakta iz kojeg proističu svi odnosi, pa i odnos terapeut – klijent. Samim tim, kontakt predstavlja osnovu za promjenu i dalji razvoj ličnosti.
Filozofski principi
– živi ovdje i sada
– prestani se uživljavati u svoje fantazije, doživi doticaj sa stvarnim svijetom
– prihvati svoja osjećanja i slobodno ih izrazi: nemoj ih opravdavati, objašnjavati, tumačiti ili njima manipulirati
– prihvati ravnopravnost svojih osjećanja: prepusti se boli i neugodnim osjećanjima kao što se prepuštaš radosti i ugodnim osjećanjima
– nemoj se pokoravati zapovijedima „treba“ ili „mora“: prihvati vlastite imperative za koje si spreman preuzeti odgovornost i koji za tebe imaju unutarnji smisao
– preuzmi odgovornost za svoje misli, osjećanja i ponašanja
– prihvati samog sebe onakvim kakav jesi sada i prihvati druge onakvima kakvi su oni sada
Ciljevi
Zrelost, rast, autonomnost, autentičnost i odgovornost, tako što osoba u terapijskom procesu postaje svjesna i bira vlastitu egzistenciju na smislen način.
Terapijski odnos
Temelji se na aktivnoj prisutnosti terapeuta i klijenta u dijaloškom ja-ti odnosu kroz kontakt, usmjeravanje svijesti i iskustvo ovdje i sada, nema procjenjivanja ni interpretiranja drugoga, već puno povjerenje u trenutno iskustvo.
Terapeut snosi odgovornost za:
– identificiranje tema koje su središnje u klijentovoj samoregulaciji
– tijek, vrijeme i način rada
– uspostavljanje sigurne i profesionalne atmosfere
Terapijski odnos orijentiran je ka sadašnjosti. On ne isključuje prošlost i budućnost, ali ih promatra kroz iskustvo sada i ovdje.
Tokom terapije usmjerenost je na proces više nego na sadržaj, na iskustvo, a ne na interpretaciju, na pitanja „šta“ i „kako“, a ne na „zašto“.
Osnovne pretpostavke Geštalt terapijskog pristupa
I Osoba je cjelina i predstavlja tijelo, emocije, misli, osjećanja i percepciju, koji su svi međusobno povezani.
II Osoba je dio svoje okoline i ne može se razumjeti odvojeno od nje.
III Ljudi su proaktivni, a ne reaktivni, te sami određuju svoje odgovore/reakcije na svijet.
IV Ljudi su sposobni biti svjesni svojih osjećanja, misli i percepcija.
V Ljudi su kroz samosvijest sposobni birati i, stoga, odgovorni su za svoje ponašanje.
VI Ljudi posjeduju potencijal i resurse da žive efikasno i zadovoljavaju svoje potrebe.
VII Ljudi sebe mogu doživjeti samo u sadašnjosti.
VIII Prošlost i budućnost mogu se doživjeti samo kroz sjećanja i predviđanja.
Mogućnost primjene
– sa svakom kliničkom populacijom gdje se terapeut može povezati s klijentom, gdje je moguć dijalog i direktno iskustvo
– s osobama koje su sputane, rigidne, sklone intelektualizaciji, s mnogo unutarnjih ograničenja (kod anksioznih, fobičnih, depresivnih klijenata)
– kod ovisnika o alkoholu, drogama
– kod djece školskog uzrasta
– individualna, partnerska, porodična, grupna terapija sa svim dijagnostičkim populacijama
Zaključak
Geštalt terapija promatra čovjeka kao funkcionalnu cjelinu koja ima potencijal za rast i razvoj i koja je sposobna za efikasan i zadovoljavajući kontakt.
Geštalt terapija se može opisati kao neinterpretativni psihoterapijski pristup koji, kroz ja-ti odnos i kroz podršku u osvješćivanju sebe (sopstvenih misli, osjećanja, tijela) sada i ovdje, omogućava pronalaženje i korištenje vlastitih potencijala, odnosno samoaktualizaciju.