Iako postoje brojni i vrlo različiti razlozi zbog kojih se ljudi odlučuju za psihoterapiju, svima je zajednička jedna stvar: patnja. Ljudi pate na razne načine i zbog različitih iskustava, ali upravo taj doživljaj bola i patnje podstiče ih da preispitaju i promijene svoj dotadašnji način razmišljanja i ponašanja.
Nesklad između onoga što želimo i onoga što trenutno imamo često je uzrok unutrašnjeg bola i patnje. Osim toga, ako primijetimo da bismo mogli i željeli mnogo više, a ostvarujemo malo, to također može produbiti osjećaj patnje. Carl Jung je rekao: “Neuroza je uvijek zamjena za legitimnu patnju.” Kada izbjegavamo osjećati bol i nastojimo pobjeći od nje, postajemo podložni razvoju nekog psihološkog poremećaja.
Upravo zato je tokom psihoterapijskog procesa vrlo važno osvještavati osjećaje, dopustiti sebi da osjetimo bol, bijes i tugu. Ključno je stupiti u kontakt s vlastitom patnjom i suočiti se s bolom koji nosimo u sebi. Jednom kada sakupimo hrabrost za suočavanje sa svojim strahovima i razočarenjima, proces iscjeljenja je već započeo.
Budući da je većina ljudi naučila kako su neugodni osjećaji nešto što treba izbjegavati, ovaj prvi korak može izgledati zastrašujuće. Ipak, kada se osoba jednom odluči na hrabar potez i pokuša nešto drugačije, otvaraju se nove mogućnosti i prilike. Nakon tog koraka, patnja gubi svoju moć i tek tada je moguće osvijestiti svoje prave emocionalne potrebe i pronaći način da budu zadovoljene.
Autorica: Sanja Perković