Ko-zavisnost ili zavisnost od odnosa je noviji koncept, pa je korisno prvo reći o čemu se zapravo radi. Relativno često će vam se prijatelji požaliti na depresivno raspoloženje, anksioznost ili izloženost stresu, prepoznat ćete da neko u vašoj okolini možda ima problem sa zavisnošću od alkohola, kocke, rada, posumnjat ćete da neko koga poznajete ima problem ili poremećaj ishrane. Rijetko će vam neko reći da je “ko-zavisnik”.
Ko-zavisnik je osoba koja dopušta da ponašanje druge osobe utiče na nju i opsjednuta je kontrolisanjem ponašanja te osobe. U pitanju je progresivan proces reagovanja na drugu osobu i njeno ponašanje, na koji se vremenom naviknu obje osobe u odnosu. Posljedica? Iz želje za što većom bliskošću, paradoksalno – osobe se u odnosu zapravo sve više udaljavaju jedna od druge.
Kako da prepoznate znakove ove zavisnosti? Ko-zavisnici se osjećaju odgovornima za druge ljude, njihove izbore, odluke, ponašanja, potrebe, želje, osjećanja… Osjećaju se primoranima da pomognu drugima da riješe probleme ili poprave osjećanja. Teško im je da postave granice i kažu “ne”. Teško im je da prepoznaju šta žele ili šta im je potrebno. Pokušavaju zadovoljiti druge, umjesto sebe. Osjećaju se nesigurno ili krivo kada neko pomaže njima. Preopterećeni su obavezama. Često su ljuti, osjećaju se nedovoljno cijenjenim i iskorištenim, kao žrtve. Ko-zavisnici imaju nizak nivo brige o sebi. Sebe okrivljuju za sve. Od sebe očekuju savršenstvo. Osećaju krivicu ako se zabavljaju ili udovoljavaju sebi. Boje se odbacivanja. Stalno se trude dokazati drugima da su dovoljno dobri. Vezuju se za osobe kojima nedostaje samokontrola i koje imaju sklonost ka zavisnosti. Privlače ih egocentrične i narcisoidne osobe. Imaju strah od gubitka kontrole. Vjeruju lažima i lažu sami sebe. Drugi ljudi su im centar života. Plaše se da izgube osobu o kojoj ovise za vlastitu sreću. Kada vole, ne pokazuju interesovanje za vlastiti život. Ne vjeruju da su sposobni brinuti o sebi. Ne traže direktno ono što im je potrebno. Često se osjećaju povrijeđeno, uplašeno i zabrinuto. Strahuju od vlastitog bijesa i kada se drugi naljute. Ljutnju ne ispoljavaju uvijek otvoreno jer se boje da će tako pokvariti sliku o sebi. U komunikaciji često okrivljuju, prijete, preklinju, ne govore šta misle, ne misle ono što govore, ne shvataju sebe ozbiljno ili se shvataju preozbiljno. Izbjegavaju konflikte da bi sve izgledalo „u redu“. Previše su fokusirani i usmjereni na drugu osobu. Često plaču, depresivni su, skloni bolestima, prejedanju… Udovoljavaju u seksualnim odnosima. U progresivnoj fazi mogu postati depresivni, izolirati se, potpuno izgubiti dnevnu rutinu i strukturu, zanemariti obaveze, osjećati se beznadežno, hronično iscrpljeno. Mogu postati nasilni, ozbiljnije emocionalno, mentalno ili fizički bolesni, razviti poremećaj ishrane ili zavisnost od droge ili alkohola.
Ko-zavisnički sistem počinje osnovnim uvjerenjima o sebi, drugima, odnosima, potrebama, seksualnosti… Bazično uvjerenje ko-zavisnika je da je u suštini loša, nedovoljno vrijedna ili bezvrijedna osoba koju niko ne voli onakvu kakva jeste i da ne zaslužuje kao takva da bude voljena. Ova uvjerenja generiraju razmišljanje kojim se iskrivljuje realnost (od otpisivanja i negiranja – odbijanje da se prihvati realnost, minimiziranje problema i lične odgovornosti, do potiskivanja osjećanja povezanih s problemom i preokupacije drugom osobom) i uvode ko-zavisničko ponašanje koje često uključuje kontrolu i okrivljavanje druge osobe, ne bi li se ta osoba promijenila. Druga osoba pruža otpor i tako se još više pojačava nemogućnost kontrole cijele situacije i odnosa, čime se dodatno potvrđuje početno uvjerenje, a zatim se cijeli ciklus ponavlja.
Uzroci ovakvih ponašanja i osjećanja obično potiču iz djetinjstva i posljedica su izgrađene slike o sebi na osnovu toga kako su se roditelji odnosili prema toj osobi. Nedovoljno pokazivanje ljubavi ili previše uslovljavanja, rigidna porodična atmosfera s kontrolirajućim jednim ili oba roditelja, zanemarivanje, emocionalno ucjenjivanje, psihičko ili fizičko zlostavljanje, alkoholizam i druge zavisnosti u porodici – sve su to faktori koji predisponiraju za razvoj ove zavisnosti. Biološki faktori, uključujući poremećaje na nivou neurotransmitera, također mogu biti uzročnici ko-zavisnosti ili barem intervenišuća varijabla u tom procesu.
Kompleksnost uzroka i simptoma ko-zavisnosti na neki način diktira i složenost tretmana. U početnim fazama uključivanje farmakoterapije može pomoći stabilizaciji općeg psihičkog stanja osobe. Naglasak je ipak na kontinuiranoj psihoterapiji jer se samo tako mogu postići dublje i trajne promjene ličnosti – na nivou osjećanja, ponašanja, razmišljanja, uvjerenja i, najvažnije, bazične slike o sebi. Potrebno je da osoba nauči načine funkcionalnog reagovanja u odnosima, da razvije spontanost i samostalnost, da se fokusira na sebe, svoje želje i ciljeve, da se emocionalno opismeni, da prestane preuzimati odgovornost za druge i počne preuzimati odgovornost za vlastite izbore, osjećanja i ponašanja, da prestane da se osjeća kao žrtva u pokušaju da spasi druge, da razvije povjerenje u vlastite sposobnosti i kompetenciju za komunikaciju, da nauči kako se adekvatno zauzeti za sebe kroz asertivno ponašanje. Na kraju, što nas vraća na početak, cilj je razviti kapacitet za bliskost, koji će joj pomoći da gradi zdrave i funkcionalne odnose koji mogu biti podsticaj za dalji psihološki rast.
Tehnike samopomoći mogu biti dobar početak, a psihološka literatura može pružiti osnovne smjernice za rad na sebi.
Autor: Aleksandra Simendić