Trideseta godina danas predstavlja neku vrstu prekretnice. Od mladih, a posebno od mladih žena, očekuje se da do tridesete završe fakultet, nađu posao, grade karijeru i da, uz sve to, stupe u brak i zasnuju porodicu. Ako sve to postignu, okolina će smatrati da su uspješne i na različite načine će im taj uspjeh biti priznat.

Međutim, šta se desi kada stvari ne idu onako kako je planirano? Ako imate trideset, a još niste završili fakultet? Ili ste završili fakultet, ali ne možete naći posao? Ili ste našli posao koji nimalo ne ispunjava vaše profesionalne ambicije? Ili ste postigli ono što ste htjeli na polju karijere, ali nemate partnera za ozbiljnu vezu i brak?
Dok se u prošlosti od žena očekivalo da budu dobre domaćice, supruge i majke, danas žene imaju mnogo više zahtjeva koji se pred njih postavljaju. Imaju više izbora i više odgovornosti. Imaju mogućnost da biraju ono čemu žele da se posvete i čime da se bave. Ipak, u stvarnosti je često vrlo teško ispuniti sve te zahtjeve od kojih neki mogu biti čak i međusobno suprotstavljeni.
Često se u ovakvim situacijama javlja osjećaj nezadovoljstva, praznine i frustracije, a ponekad to može dovesti i do blažeg ili težeg oblika depresivnog raspoloženja. Što je bitniji cilj koji neko želi ostvariti, toliko je jači intenzitet frustracije ukoliko je osoba u nemogućnosti da taj cilj ostvari. Žena koja procjenjuje da nije ostvarila nešto od onoga što je željela može imati snažan doživljaj neuspjeha, pa čak i osjećaj da je „promašen slučaj“. Svi ovi simptomi mogu biti znatno izraženiji ukoliko ne doživljava podršku u najbližem okruženju, prije svega od porodice.
Žene koje imaju trideset godina i ostvarile su se na polju karijere, ali nisu zasnovale porodicu, također mogu osjećati snažna neugodna osjećanja i kriviti sebe zbog toga. Pritisak okruženja se u ovom slučaju dodatno pojačava, tako da osim unutrašnjeg pritiska, žene često trpe i vanjski pritisak da se udaju. To dovodi do toga da su u kontaktima s muškarcima napete, da upoznavanje često poprima oblik procjenjivanja da li je ta osoba potencijalni partner, čime se gubi spontanost, a samim tim i mogućnost za dublji kontakt. Žena sebi može pomoći tako što će preispitati svoja uvjerenja o partnerskom odnosu i porodici. Važno je i da zna zašto su joj bitni brak i porodica – da li je to njena autentična želja ili je više u pitanju pritisak okoline. Jednako je važno da bude svjesna onoga što želi i da zna kakav muškarac bi joj odgovarao.
Žene koje nisu završile fakultet na početku tridesetih često imaju dojam kao da ih je vrijeme „pregazilo“. Bilo da već imaju porodicu ili da su još slobodne, često imaju osjećaj kao da su propustile svoju šansu i da neće stići nadoknaditi propušteno. Ono što je bitno jeste ne odustajati, ako je upravo taj fakultet zaista ono što žele. Nema pravog ili pogrešnog vremena za završavanje fakulteta, što znači da je svako vrijeme pravo. Ako vam problem predstavlja motivacija za učenje, možete, uz pomoć stručne osobe, ukloniti ono što vas ometa u učenju i nastaviti tamo gdje ste stali.
Ukoliko je u pitanju zastoj na polju posla ili karijere, osoba može potražiti alternativne načine za ispunjenje svojih ambicija, kao što su uključivanje u razne projekte u nevladinom sektoru, pokretanje privatnog biznisa, udruživanje s drugim kolegama koji su također nezaposleni ili aktiviranje na nekom hobiju. Iako je situacija takva da nema mnogo slobodnih radnih mjesta i da su mnogi mladi, obrazovani ljudi nezaposleni, neka rješenja ipak postoje. Ako ste već dugo bez posla ili na poslu kojim niste zadovoljni, možda je vrijeme da u sebi pokrenete poduzetnički duh.
Ako period frustracije i nezadovoljstva traje duže, važno je da osoba potraži pomoć psihoterapeuta, kako bi došla do glavnog uzroka problema i kako bi taj uzrok otklonila. Ako primjećujete da ste depresivni, potišteni, sve vam izgleda crno i čini vam se da ne vidite izlaz, možda je pravo vrijeme da se trgnete, potražite pomoć i izađete iz začaranog kruga bezvoljnosti i nezadovoljstva.
Autor: Sanja Perković