Porođaj je jedan od najintenzivnijih trenutaka u životu žene – fizički, emocionalno i psihološki. Način na koji dolazimo na svijet ostavlja trag na majku i bebu, no o tome rijetko se govori. Umjesto da se pitamo kako smo se u tom iskustvu osjećale, često se čuje: Bitno je da je sve prošlo.
Društvo često utišava prirodnu potrebu žene da podijeli svoja osjećanja o porođaju, održavajući mit o lakoći majčinstva. Porođaj se prikazuje kao jedinstven i veličanstven trenutak, no može biti i složen, nepredvidiv te duboko izazovan za mnoge žene.
Dok se prilagođavamo transformaciji u majčinstvo, istovremeno obrađujemo i iskustvo porođaja. Neke žene osjete osnaženost, povezanost s drugim ženama i vlastitim tijelom, dok se druge bore sa sjećanjima koja ih iznenada preplave – osjećajem nemoći, boli, straha ili nepripremljenosti.
Perinatalna trauma ne mora nužno biti povezana s očigledno teškim događajem, poput hitnog carskog reza ili komplikacija. Ponekad je dovoljno da se majka tijekom porođaja osjeća usamljeno, neshvaćeno ili da izgubi osjećaj kontrole nad svojim tijelom i procesom. Naša porodilišta i postupci u njima predstavljaju plodno tlo na kojem se takva iskustva oblikuju.
Iako se o traumi često govori kao o nečemu što pripada prošlosti, ona je prisutna u sadašnjosti – u tijelu, emocijama te načinu na koji majka doživljava sebe i svoju povezanost s bebom. Telo pamti rođenje. Napetost u mišićima, uznemirenost pri pomisli na određene trenutke porođaja, potreba da se iskustvo iznova prepričava – sve su to znakovi da trauma traži svoje mjesto u svjesnom životu, razumijevanju i prihvaćanju.
Važno je znati da ovakva osjećanja nisu znak slabosti, već prirodna reakcija na duboko značajan događaj. Razgovor o perinatalnom iskustvu, podrška i razumijevanje mogu pomoći da se sjećanja integriraju te da majka pronađe unutarnju stabilnost i sigurnost u svom tijelu i ulozi.
Perinatalna trauma zaslužuje više pažnje i razumijevanja. Kada je osvijetlimo, otvaramo mogućnost za veći osjećaj smirenosti, povezanosti i snage – kako za majke, tako i za bebe.
Autor: Milenka Obradović Matić