Napadaj panike snažna je, iznenadna tjeskoba koju karakterizira mješavina tjelesnih i psihičkih simptoma. Izaziva ga nagli nalet hormona adrenalina kada se osoba osjeća ugroženom. Slijedi reakcija „napadni ili bježi“ – organizam želi pobjeći ili se suprotstaviti onome što ga ugrožava. Zbog adrenalina se tijekom panike ubrzava rad srca, osoba ne može doći do zraka, vid joj slabi, dlanovi se znoje, tijelo drhti, pojavljuju se mučnina i vrtoglavica, kao i nagli priljev krvi u lice. Ljudi često pomisle da će se onesvijestiti, doživjeti srčani udar, „poludjeti“ ili umrijeti. Simptomi se stišaju za nekoliko minuta, no napadaji se mogu ponoviti nekoliko puta u kratkom razdoblju pa se osobi čini kao da je riječ o jednom dugom napadaju.
Uzroci se razlikuju od osobe do osobe. Ponekad je dovoljan samo jedan traumatični doživljaj u djetinjstvu, koji svaki put kad se osoba nađe u sličnim okolnostima pokrene napad panike. To se često događa kod ljudi koje je u djetinjstvu napao pas.
Napadaj se često može predvidjeti. Prvi napadaj može izazvati prethodno dugo razdoblje izloženosti stresu, primjerice zbog selidbe, višesatnog prekovremenog rada ili gubitka voljene osobe.
Ljudi su često ranjiviji nakon preboljene virusne bolesti ili duljeg razdoblja depresije, a postoje i podaci koji upućuju na moguću nasljednu sklonost. Panika se često javlja u najužoj rodbini, poput majke i sina, oca i kćeri…
Kod nekih su panični napadaji česti, dok se kod drugih pojave samo jednom ili dvaput u životu.
Neki ljudi razviju sklonost prema kroničnom stanju. Kod takvih osoba svako jače lupanje srca može pokrenuti niz simptoma tjeskobe, a zatim i napadaj panike. Oni brzo stječu naviku bojati se sljedećeg napadaja pa se povlače u sebe i izoluju iz svakodnevnog života.
Žene su dvostruko sklonije takvom ponašanju od muškaraca, no još uvijek nije razjašnjeno zašto.
Liječnici naglašavaju kako napadaji panike nisu opasni po zdravlje. Oni su dio tjelesne obrane koja uzrokuje pojačano lupanje srca, čime se osigurava više kisika rukama i nogama kako bismo mogli pobjeći iz potencijalno opasne situacije ili se suočiti s njom.
Ljudi se često boje da će se onesvijestiti tijekom napadaja, no s medicinskog stajališta to nije moguće. Za nesvjesticu je potreban znatno niži krvni tlak, dok se u panici događa suprotno – tlak raste.
Iako su napadaji panike iznimno teška i mučna stanja, dobra je vijest da se uz odgovarajuću psihološku pomoć mogu vrlo uspješno prevladati. Već nekoliko razgovora s psihoterapeutom značajno umanjuje intenzitet paničnog straha, a moguće je i potpuno se osloboditi napadaja panike.
Kakva su vaša iskustva s paničnim napadajima? Jeste li ih ikada doživjeli? Jeste li ih prevladali? Na koji način?