U blagdansko vrijeme ljudi spontano ulaze u proces uzlazne putanje unutarnjih stanja, koja su poprilično povezana s vanjskom užurbanošću i događajima koji uključuju proslave, a što podrazumijeva neku vrstu posebnosti.
Ipak, taj unutarnji stav pred nadolazećim događajima stavlja nas u poziciju iščekivanja “nečega” što bi trebalo obogatiti naš svijet. Pitanje životne radosti nešto je što nas ispunjava i njime možemo mjeriti kvalitetu života. Sastavni dio radosnog stava jest zadovoljstvo, a ono je obično povezano s nekom ispunjenom željom. Može voditi k smirenosti ili uzbuđenju, ovisno o tome kako osoba reagira na ispunjenje vlastite želje. Dok je ugoda tjelesni fenomen koji može imati i mentalnu reprezentaciju, dotle je zadovoljstvo psihički fenomen koji osoba može zadržati u svijesti, i ono tako može postati dugotrajna emocija ili raspoloženje.
Sama po sebi, ugoda nije dovoljna da bi ljudi osjetili sreću. Povećana ugoda vodi k hedonizmu, što može biti dobro na kratke staze. Uživanje ponekad ima i estetsku i duhovnu dimenziju, te tada u nama pobuđuje i osjećaj zadovoljstva. Ipak, to prepoznajemo u trenucima kada smo za nečijim stolom ili u gostima. Ako nema susreta, razgovora i kvalitetno provedenog vremena, ne potičemo osjećaj zadovoljstva, već tek veću ili manju razinu ugode. Možemo se i razočarati ako smo možda očekivali neku „očaranost“ vezanu uz nešto ili nekoga. Užurbanost uživanja ne dopušta pravu životnu radost – ona ovisi o načinu na koji živimo. Ako je taj način usklađen s našim vrijednostima, možemo osjetiti zadovoljstvo kao dio onoga što nazivamo ljudskim samoostvarenjem ili autonomijom. Erik Bern govorio je o tri dimenzije ljudske autonomije: svjesnosti, spontanosti i intimnosti, tj. bliskosti.
Svjesnost
Koliko smo prisutni u svom životu, a koliko prepuštamo da nam se on samo dogodi bez plana?
Kad počnemo izoštravati kapacitete svojih osjetila, možemo postati svjesniji onoga što vidimo, čujemo, kako se osjećamo, koga ili što dodirujemo. Jednom riječju, možemo biti prisutniji u sadašnjem trenutku. Ljudi koji su svjesni tjelesnih senzacija znaju kako se osjećaju i u skladu s tim djeluju. Ne moraju se „rascjepkati“ između uma na jednoj strani i tijela na drugoj. Kad smo svjesni osobe pokraj nas, znamo je slušati i govoriti o onome što je u nama.
Spontanost
Koliko si dopuštate ponašati se, osjećati i misliti u skladu sa sobom?
U svakoj situaciji imamo mogućnosti izbora. Ipak, neki se ljudi stalno osjećaju pod prisilom. Neka od uvjerenja koja prigušuju zadovoljstvo mogu biti: “Tek kad prestanem raditi… mogu osjetiti zadovoljstvo”, “ako osjetim zadovoljstvo, sigurno će nešto krenuti po zlu…”, “previše zadovoljstva vodi k gubitku samokontrole” ili “ako pokažem zadovoljstvo, drugi će mi zavidjeti i odbaciti me.”
Takvi ljudi vjeruju da se zadovoljstvo, kao i ostali osjećaji i ponašanja, moraju iskazivati na točno određeni način, i to tek kada okolnosti to dopuste, u skladu s nekom njihovom predodžbom. U govoru to prepoznajemo kroz “treba” i “mora” ili izjave tipa “to se radi ovako ili onako.”
Biti spontan zapravo znači imati slobodu da izaberemo reakciju prema različitim aspektima svojih unutarnjih sadržaja i onda tako reagiramo. Problem nastaje kad su nečija uvjerenja prožeta roditeljskim porukama ili ranim iskustvima pohranjenima u podsvijesti, a nikad provjerenima u stvarnosti. Umjesto da osoba reagira u skladu sa sobom u “sada i ovdje”, ona “odigra” reakciju “kako bi mama rekla ili učinila”, ili reagira emocijom naučenom u prošlosti, u nekoj drugoj situaciji. Odbacivanjem prisile i unaprijed zadanih zahtjeva, osoba aktivira vlastitu volju i dopušta si slobodu novih i drukčijih izbora. Što više različitih, aktualnih načina razmišljanja, osjećanja i djelovanja imamo, to su raznovrsnije i naše spontane reakcije.
Bliskost
Zajedništvo s drugima sposobnost je “oslobođene duše” da daje i prima.
Za mnoge ljude to je ujedno i područje najveće ranjivosti, jer neka od osjećaja koja se javljaju u trenucima otvaranja, približavanja i razmjene ne doživljavamo često. Kada je riječ o neugodnim osjećajima, njihov intenzitet može biti snažan i vrlo se brzo generalizirati kao uvjetovana reakcija. Slične situacije potom kod osobe izazivaju strah da će se sve ponoviti. Ponekad ljudi određenim situacijama i reakcijama daju pretjerano značenje, pa te emocije poprimaju još snažniji utjecaj. Zato je važno preispitati stvari, osobito kad je riječ o reakcijama odbojnosti. Prihvatiti rizik bliskog prijateljstva ili partnerskog odnosa znači znati osjetiti i izraziti naklonost. Intimnost i bliskost zahtijevaju da osoba “skine maske”, kao i moguće strahove kojima se zastrašuje vezano uz posljedice takvog odnosa. Ako osoba živi oslanjajući se na svjesnost svojih zrelih kapaciteta, može se opustiti bez ulaganja dodatne energije u stalnu obranu od moguće povrede. To znači moći jasno i izravno komunicirati, bez bojazni “kako će me netko procijeniti ili shvatiti.” Takva osoba nema potrebu za manipulacijom niti ostavljanjem dojma.
Radost u malim stvarima
Životna radost stav je koji nije rezerviran samo za blagdane ili posebne prilike. Ona započinje samim buđenjem. Kada otvorite oči, osjetite zrak koji udišete ili svoje tijelo pod tušem. Svaki obrok ili kava predstavlja malu radost, koja nije cilj sama po sebi, ali kroz različite rituale možemo sami sebi pokazati da je život po svojoj prirodi lijep. Malodušnost koju neki „njeguju“ tijekom dana neće ukloniti ni najljepši zalazak sunca, ni komad lijepe odjeće, pa ni raskoš bilo koje vrste. Radost je svjesno opažanje svakodnevnog života i odluka da u njemu aktivno sudjelujete.
Autor: Maja Pavlov