
Je li vam i sama pomisao na odlazak kući za blagdane – gdje ćete provesti vrijeme „zarobljeni“ s obitelji – dovoljna da vam se digne kosa na glavi? Kad se sjetite svih provokacija, omalovažavanja, kritika i scena koje se ponavljaju iz godine u godinu?
Niste jedini.
Mnogi ljudi doživljavaju odlazak kući za blagdane kao nešto što bi najradije izbjegli, kao obvezu od koje bi pobjegli. Ako su obiteljski odnosi teški i napeti, ako je tijekom odrastanja bilo trauma, alkoholizma, nerazumijevanja ili nasilja, onda je to sasvim razumljivo.
Tijekom psihoterapijskog rada, od mnogih sam ljudi čula da im blagdani teško padaju upravo zato što ih moraju provesti u disfunkcionalnoj obitelji, često i uz šire članove rodbine, a budući da su dani neradni, nemaju ni mogućnost da se fizički udalje.
Svaki član obitelji ima neku ulogu, a djeci najčešće pripadne jedna od ovih: dežurni krivac, žrtveni jarac ili mirotvorac.
Ako ste se često nalazili u situaciji da se u obitelji morate braniti od napada i optužbi kako ste vi krivi za sve loše što se ikada dogodilo, ili ste osoba koja na kraju ispašta zbog pogrešaka svih ostalih, ili vam je zadatak pomirivati posvađane roditelje ili braću i sestre, jasno vam je koliko sve to može biti bolno i iskrivljeno.
Izlazak iz takve uloge podrazumijeva da bi i drugi trebali unijeti promjene u svoje uloge, no često to ne žele, pa im ne odgovara ponašanje onoga tko bi nešto htio mijenjati.
Dakle, scenarij izgleda ovako:
- Čin
Dugo se niste vidjeli s obitelji; u sjećanju su vam samo lijepe slike i želite ih vidjeti. Čujete se s njima i oni su vas se zaželjeli. Razmjenjujete uvjerenje kako će ove godine sve biti drukčije. - Čin
Dolazite kući i prvih nekoliko sati sve je u redu. Ali kad se svi opuste i prođe malo vremena, svi se vrate u svoje stare uloge. - Čin
Ljutite se na sebe što ste uopće pomislili da može biti drukčije. Odlučujete da više nećete dolaziti ili da je ovo posljednji put da ste na nešto pristali.

Ako želite da vam ovi blagdani u obiteljskom krugu budu mirniji, možete pokušati sljedeće:
- Shvatite koju ulogu igrate u obiteljskom sustavu. Ako vam to odmah nije jasno, razmislite koji vam je omiljeni lik iz bajke ili koja vas pjesma posebno „pogodi“. Moguće je da se ondje kriju odgovori.
- Podijelite odgovornost i preuzmite odgovornost. Ne možemo mi biti uzrok nečijega tuđeg ponašanja ako ne upotrijebimo fizičku silu (npr. nekoga gurnemo i on padne). U svim drugim slučajevima razmjenjujemo poruke koje mogu imati različita značenja. Kako će netko doživjeti poruku, ovisi o njemu. Isto tako, ovisi o vama kako ćete reagirati na poruke koje stižu iz okoline.
- Odlučite unaprijed kako želite reagirati na situacije koje su se ranije često događale – neprimjerene kritike, poniženja, prijetnje… Napravite plan djelovanja za svaku od tih situacija.
- Odbijte preuzeti odgovornost za tuđe odluke i živote. Niste vi krivi za loš brak roditelja niti za loše odluke koje su donijeli vaši brat ili sestra. Isto tako, ni oni nisu krivi za vaše sadašnje odluke.
Najvažnije je znati da teški obiteljski blagdani nisu samo vaša stvarnost. Mnogima blagdani nisu asocijacija na radost, nego na bol.
Ako još uvijek patite zbog svega što se događalo u obitelji tijekom vašeg odrastanja i ne znate kako dalje, psihoterapija vam može uvelike pomoći.
Autor: Sanja Perković