Ljubav, briga i bliskost na početku života neophodni su nam kako bismo preživjeli. Da nije bilo nikoga tko bi nas mazio, pazio, hranio i njegovao dok smo bili mali, ne bismo preživjeli ili bismo znatno sporije rasli. Beba koju su hranili, nosili, ljuljali i mazili kao odrasla osoba osjeća se sigurnijom i voljenijom od one kojoj je to bilo uskraćeno.
Zašto nam je to važno?
Zato što, ovisno o ličnosti osobe i njezinu odnosu s okolinom, stvaramo nešto što bismo mogli nazvati „optimalnom dozom bliskosti“.
Što je to?
To je ona razina bliskosti s drugima u kojoj nam je ugodno te se osjećamo dobro, sigurno i voljeno. To je naša mjera po kojoj gradimo broj i kvalitetu odnosa s drugima. To je količina bliskosti koja nam je potrebna da bismo se nesmetano kretali kroz život.
Kad su naši odnosi s drugima kvalitetni i ispunjavaju nas, kada ih imamo u onoj mjeri i broju koji želimo, tada napredujemo, naš život funkcionira, motivirani smo i zadovoljni. Ako se neki od važnih odnosa prekine ili se, iz nekog razloga, ljudi udalje od onih koji su im bliski, pali se „emotivna crvena lampica“ – usamljenost.
Usamljenost nije ništa drugo nego osjećaj koji nam govori da naša doza bliskosti više nije optimalna i da bismo trebali nešto poduzeti i promijeniti po tom pitanju. Ono što je meni često bilo intrigantno kao terapeutkinji jest zašto se neki ljudi, unatoč osjećaju usamljenosti, ne angažiraju u pronalaženju ljudi koji bi im odgovarali. Ovo su najčešći razlozi:
- Preselili ste se u novu sredinu u kojoj ne planirate trajno ostati i svaki angažman u bliske odnose doživljavate kao gubitak vremena i energije. Ako netko ode na studij u drugu zemlju ili dobije privremenu radnu dozvolu, često ne želi ulagati svoje vrijeme u građenje odnosa za koje misli da neće potrajati. Ti ljudi, kako sami kažu, „žive na Skypeu“. Problem nastaje ako ne postoji jasan datum do kojeg se planirate vratiti. Često se događa da ljudi odu negdje privremeno, a ispostavi se da na tom mjestu ostanu mnogo dulje nego što su planirali.
- Izgubili ste dragu osobu i nitko je ne može zamijeniti. Ako ste doživjeli gubitak bliske osobe, tada je usamljenost sasvim primjeren osjećaj. I u pravu ste, ne postoji nitko tko može zamijeniti tu osobu. U ovom je slučaju važno paziti da zbog tugovanja ne isključite iz svog života i druge ljude koji su tu i vole vas – možda ne tako snažno i duboko, ali ipak autentično i na svoj način.
- U vašoj obitelji nije bilo puno bliskosti. Ako je to bio slučaj kod vas, vrlo je vjerojatno da će se vaši partneri osjećati usamljeno pokraj vas. Usamljenost koju ste ponijeli iz svojega doma postaje nešto s čime ste naučili živjeti. Iako je taj osjećaj sam po sebi neugodan, jedan se dio vas već s njim saživio. Ako želite prijatelje, kvalitetan partnerski odnos ili bolji kontakt sa svojom djecom, iznimno je važno pozabaviti se time.
Moja je želja da obratite više pozornosti na svoj osjećaj usamljenosti. Reagirajte odmah čim ga osjetite. Ne čekajte da taj osjećaj postane toliko snažan i dugotrajan da se počnete otuđivati od ljudi.
Ako vam se to već dogodilo, znajte da u svojoj usamljenosti niste usamljeni. Mnogi su se ljudi na neki način susreli s time. Čak i ako ste usamljeni već dulje vrijeme i mislite da je za vas prekasno, nije. Za svaki problem postoji rješenje, pa tako i za ovaj.
Moguće je da u situaciji u kojoj se nalazite ne vidite sve mogućnosti koje vam stoje na raspolaganju. Jedna od njih je i razgovor s nekim tko je stručan i kompetentan.
Autor: Sanja Perković