Ovaj tekst je 5. po redu iz serijala o životnom skriptu. U ranije objavljenim dijelovima pročitajte:
šta je životni skript i kada se formira,
ko sve i kako utječe na njegovo formiranje,
kako utječe na ljubav i odabir partnera i
kako se u ovom planu kod partnera uklapaju sličnosti i razlike.
Kako životni skript utječe na naše ponašanje, da li može da nas ograničava i sputava u nekim važnim životnim odlukama?
Životni skript snažno utječe na naše ponašanje i sve odluke o važnim životnim pitanjima ćemo donijeti u skladu sa skriptnim uvjerenjima ukoliko na tu temu postoje.
Da li zbog toga što znamo kako se treba ponašati da bismo ispunili očekivanja i šta možemo na osnovu tog ponašanja očekivati u određenom trenutku, skript čini život predvidljivim?
Da. Ukoliko zajedno s osobom dođemo do toga kakav je njen životni skript, od kakvih se odluka i uvjerenja sastoji, možemo s dosta velikom vjerovatnoćom predvidjeti kako će izgledati, pa često i kako će se završiti njen život, ukoliko ne učini ništa da taj sistem uvjerenja izmijeni. Jer, nažalost, neke osobe u svom životnom skriptu imaju uvjerenja da će biti neuspješne, patiti, poludjeti ili se ubiti. Srećom i ova uvjerenja su podložna korekciji.
Ukoliko osoba ima realnu sliku svijeta, sebe i drugih ljudi, onda će biti autonomna, tj. u stanju da svoj život živi u skladu sa sobom i svojim željama, naravno, onoliko koliko to okolnosti dozvoljavaju i neće se ograničavati da živi u onim okvirima koji su propisani skriptom.
To takođe znači da će se osoba boriti za sebe i činiti svoj život onoliko dobrim i ispunjenim koliko god joj to okolnosti dozvoljavaju te neće vidjeti prepreke tamo gdje ih nema, a one stvarne će procijeniti i, ako shvati da su premostive, savladat će ih, a one nerješive probleme prihvatiti kao takve.
Napominjem da, kada osoba ima iskrivljena uvjerenja, mnoge probleme koji su joj objektivno rješivi procjenjuje kao nemoguću misiju, jer sebe doživljava nedovoljno kompetentnom iz bilo kojeg razloga da se s njima uhvati u koštac.
Koliko smo svjesni svog životnog skripta i može li se on tokom života promijeniti ili nadograditi i kako?
Većina ljudi nije svjesna svog životnog skripta, jer je, već po svojoj definiciji, on nesvjesni životni plan.
Ono čega su ljudi svjesni jeste da imaju neki problem u životu, neku smetnju ili patnju i tek kada odluče da se pozabave uzrocima zašto je to tako, dođe se do toga da imaju neka iskrivljena uvjerenja.
Iskrivljena uvjerenja u našem životu djeluju kao „samoostvarujuća proročanstva“. To znači da ako osoba vjeruje da je glupa, tako će se i ponašati. Postupat će na glup način i time sebi dokazivati da je zaista glupa, te će imati „realne“ argumente pred sobom da je to zaista tako. Često u psihoterapiji srećem slučajeve gdje osoba misli da je glupa i nesposobna, a meni je očigledno da to nije realno.
Često takva osoba i kada ode na testiranje i dobije veoma visok IQ (koeficijent inteligencije), i dalje ne vjeruje da je pametna, jer u svom životnom toku nalazi mnoge potvrde da je glupa.
To nam govori o tome da naša uvjerenja često imaju mnogo veći utjecaj na naše ponašanje i životni tok nego sama realnost. Zato kažemo da osoba uklapa realnost tako što je iskrivljuje prema svom sistemu uvjerenja, jer sistem uvjerenja teži inerciji, tj. da se održi, čak i kada je očigledno da je to pogrešno.
Dobra vijest je da možemo osvijestiti da smo nekada donijeli pogrešne zaključke i na osnovu toga zaključili da smo, na primjer, nesposobni, ružni, „nevoljivi“ i slično, te je to prvi korak ka tome da ta uvjerenja promijenimo. Uvjerenja je moguće promijeniti i to je prirodan tok u životu; svako od nas se sjeća da je vjerovao u vještice i Djeda Mraza, pa kasnije shvatio da oni ne postoje.
Na promjenu uvjerenja, srećom, djeluje i realnost kada nas konstantno demantira, ali često je ljudima čak i tada u tome potrebna pomoć – prijatelja, autoriteta, psihoterapeuta, uzora ili nekih važnih životnih događaja. Psihoterapija jeste provjeren i dobar način da se uvjerenja izmijene, i psihoterapija se prvenstveno i bavi ispravljanjem iskrivljenih uvjerenja o sebi, drugima i svijetu. Naravno, postoje i drugi navedeni načini, kao i mnoštvo onih koji ovom prilikom nisu spomenuti.
Autor:
Aleksandra Bubera, psihijatar i psihoterapeut
(Dio intervjua iz Večernjih novosti)