Ovaj tekst je 3. po redu iz serijala o životnom skriptu. U ranije objavljenim dijelovima pročitajte:
šta je životni skript i kada se formira i
ko sve i kako utječe na njegovo formiranje.
Kako životni skript utječe na emocije i ljubav, na uvjerenja i stavove o partnerskim odnosima?
Partnerski odnosi, ljubav i emocije jesu važna životna pitanja i ukoliko imamo iskrivljene stavove po tim pitanjima, prema njima ćemo se i ponašati. To, na primjer, znači da ako osoba vjeruje da je niko ne može voljeti ili da nije dovoljno dobra, lijepa ili bilo šta drugo, ponašat će se u skladu s tim, a onda je vrlo vjerovatno da će je i drugi ljudi opažati kao manje vrijednu, dobru ili lijepu i time će sebi smanjiti mogućnost da ostvari kvalitetan partnerski odnos.

Naša uvjerenja se ocrtavaju ne samo u našim postupcima, već i u onome što odmah i vrlo brzo primjećuju i drugi ljudi. Na primjer, ako osoba vjeruje da je sposobna i atraktivna, u skladu s tim će se oblačiti, hodati, imati određeni držanje tijela, mimiku i ton glasa, a također će na takav način i razgovarati s ljudima. A ako osoba vjeruje da je ružna i glupa, sve ovo prethodno pobrojano bit će u skladu s tim. To je nešto što ljudi vrlo brzo i prilično tačno primijete, čak i kad toga nisu svjesni, i to je često osnova intuicije, antipatije ili simpatije. O tome zapravo govori floskula da promjena treba krenuti iznutra ka vani.
Na primjer, u filmu „Moja velika mrsna grčka pravoslavna svadba“, vidljivo je na početku filma kakvo mišljenje o sebi ima glavna junakinja i kako ga postepeno mijenja, a zajedno s tim se mijenja i njena spoljašnjost, ponašanje i odnosi, pa se tako od jedne djevojke koju ljudi uglavnom percipiraju kao životnog gubitnika pretvara u pametnu, privlačnu, odlučnu, istrajnu i poželjnu osobu.
To je dakle ista osoba, s potpuno istim potencijalima i kapacitetima, koja kad promijeni svoja uvjerenja zablista u punom sjaju i počinje sasvim drugačije funkcionirati.
Kako životni skript određuje načine i šablone po kojima biramo i pronalazimo partnere?
Isto tako, ako osoba vjeruje da je zaslužila ili da je „normalno“ da se ljudi prema njoj ponašaju ružno ili loše, bit će joj prihvatljivo da odabere partnera koji će se tako prema njoj ponašati. A ako vjeruje da je normalno da se prema njoj ponašaju pristojno, s poštovanjem i nježnošću, neće pristati ni na šta manje od toga.
Zanimljiva su istraživanja koja pokazuju da veze u kojima je do zaljubljivanja i ljubavi došlo „na prvi pogled“ i one u kojima je do zaljubljivanja i ljubavi došlo nakon dužeg poznanstva, imaju jednak procenat uspješnosti i neuspješnosti. To nam govori da smo u stanju vrlo brzo prepoznati osobe koje se uklapaju u naš životni skript ili, poželjnije, u naše autonomne izbore.
Autor:
Aleksandra Bubera, psihijatar i psihoterapeut
(Dio intervjua iz Večernjih novosti.)