Šta je životni skript i na koji način on utječe na formiranje našeg identiteta?
Životni skript je nesvjesni životni plan koji „sastavimo“ u djetinjstvu.
Životni skript sastoji se zapravo od niza skriptnih odluka. Skriptna odluka je iskrivljeno uvjerenje o nekom važnom životnom pitanju, a takva se odluka donosi na osnovu skriptnih zaključaka, tj. iskrivljenih predstava ili uvjerenja o važnim životnim pitanjima.
Ona se donose pod utjecajem roditelja, okoline, nedovoljno informacija, kao i zbog toga što dijete ima drugačiji način razmišljanja nego odrasla osoba, tako da je mogućnost iskrivljavanja vrlo velika. Djeca razmišljaju magijski i konkretno povezuju događaje. Kao kada dijete izjavi sljedeće: „Rekao je onaj čika na televiziji koji pušta sunce i kišu, da će sutra biti lijepo vrijeme.“
Kažemo da je nesvjestan, jer se proces skriptiranja dešava veoma rano, što znači da mnoge stvari zaboravimo, pa tako i to kako i kada smo nešto zaključili i odlučili, a kasnije to ne revidiramo, već automatski postupamo na osnovu tih zaključaka, jer ih doživljavamo kao aksiome, tj. istine koje se ne preispituju.
Formiranje obrazaca ponašanja počinje praktično odmah po rođenju, zato što je odnos djeteta s majkom ili osobom koja se o njemu brine izuzetno važan.
Dijete, za razliku od odrasle osobe, ima potrebu za ljubavlju i vezivanjem, za stalnom stimulacijom i njegom, tj. ukoliko to nedostaje, loše će utjecati na njegovo psihofizičko stanje, što su odavno potvrdila i istraživanja. Odrasli sve to mogu doživjeti kao želju – ako imaju ljubav, stimulaciju, veze, to će im poboljšati kvalitet života, ali nedostatak istih neće narušiti mentalno i fizičko zdravlje na način na koji to biva kod djeteta. Dakle, način i kvalitet majčine njege i veze s djetetom već od samog početka utječu na to koliko će se dijete kasnije u životu osjećati sigurno, koliko će imati utisak da može biti zaštićeno, voljeno, da može ispunjavati svoje potrebe i želje.
Negdje s godinu i po dana, kada dijete već razvije neke vještine i sposobnosti (hod, djelomično govor), počinje i prava socijalizacija, kada se pored njege i ljubavi počinju postavljati zahtjevi, granice i slično. Tako da se životni skript praktično formira u dobi od druge do sedme godine života, dakle u periodu kada je dijete vrlo malo, ima nerazvijen način razmišljanja, vjeruje svemu što mu odrasli kažu jer mu od njih zavisi život, precjenjuje značaj svega i svačega zbog čega mnoge stvari doživljava pretjerano emocionalno, što sve doprinosi mogućnosti donošenja iskrivljenih zaključaka i, na osnovu njih, odluka prema kojima ćemo se kasnije u životu orijentisati.
To bismo mogli uporediti sa sljedećim eksperimentom: kao kada bismo osobi pod hipnozom dali sugestiju da, čim izađe iz hipnotičkog stanja, priđe stolu i preuredi cvijeće u vazi, a također joj dali sugestiju da zaboravi da je dobila to uputstvo. Kad osoba izađe iz stanja hipnoze, priđe stolu i preuredi cvijeće. Kada je upitamo zašto je to uradila, navest će neki racionalni razlog: na primjer, da joj se više sviđa raspored cvijeća ovako nego kako je bilo prije. Međutim, pravi razlog je taj što je u izmijenjenom stanju svijesti dobila takvo uputstvo. To što osoba racionalno opravdava svoje ponašanje naziva se racionalizacija i upravo tako djeluje skript u životu.
Dakle, kad smo vrlo mali, odlučimo da ćemo se u vezi s određenim stvarima ponašati na određeni način, poslije to zaboravimo, a svoje ponašanje pravdamo racionalno. Zbog toga životni skript, ako se ne osvijesti i ako se zaključci i odluke ne revidiraju, upravlja našim životom. Proces revizije je prirodno prisutan, i svi se sjećamo kako smo tokom života ispravljali neke svoje zablude, međutim, često za mnoga važna životna pitanja mislimo da donosimo autonomne izbore i odluke (autos-nomos = vladati se po vlastitim zakonima), a zapravo postupamo prema odavno donesenom, zastarjelom i netačnom životnom planu.
Na primjer, dijete želi da se bavi pjevanjem. Međutim, u njegovoj porodici se pjevačka profesija shvata negativno, pa dijete odluči da to nije dobro i kasnije u životu izabere da se bavi pravom, zato što je to cijenjena profesija, donosi dobru zaradu i slično (racionalizacija u skladu sa željama porodice), iako i dalje želi da se bavi pjevanjem, te često osjeća frustraciju zbog svoje izabrane profesije.
Autor:
Aleksandra Bubera, psihijatar i psihoterapeut
(Dio intervjua iz Večernjih novosti.)