Usamljenost je osjećaj koji najviše boli. Upravo zato je i najveća kazna za najteža krivična djela izolacija – samica.
Naša potreba za pripadanjem je snažnija od svih drugih, često bude snažnija i od nagona za opstankom. Upravo ta potreba za pripadanjem nas motiviše da se povežemo s drugima, da održavamo dobre odnose i da budemo u kontaktu s ljudima.
Nažalost, nekada se dogodi da izgubimo taj kontakt. Ako smo se preselili, započeli neki novi život ili ukoliko su nas bliski ljudi često povrijeđivali, to može dovesti do osjećaja izolacije i usamljenosti.
Ako je naš kontakt s drugima narušen ili oštećen, onda ćemo imati teškoće da se povežemo s nekim novim ljudima u novim okolnostima. Ako smo povrijeđeni, važno je da sebi damo dovoljno njege, pažnje i vremena da prevladamo taj bol.
Za sve one koji su daleko, važno je da započnu novi život tamo gdje jesu i da pronađu prijatelje među ljudima među kojima se nalaze. Svima onima koji se osjećaju usamljeno, a okruženi su drugim ljudima, pomoći će ako se prvo povežu sa sobom i budu iskreni u svojim odgovorima.
Pitajte se:
- Šta ja želim?
- Šta želim da dobijem?
- Šta sam spreman/spremna da dam?
- S kakvim ljudima želim da se povežem?
Kada odgovorite sebi na ta pitanja, odlučite šta vam je cilj. Ne ostajte samo na odluci, već svaki dan uradite nešto.
Svako ko želi imati prijatelje, prvo mora sam biti prijatelj drugima. Tek kad obnovimo kontakt sa sobom, možemo da se otvorimo prema drugima i da se povežemo s njima.
Sanja Perković