Stres se često spominje kao nešto nužno negativno i loše, a samim tim nezdravo i nepoželjno. Ipak, većina nas zaboravlja da stres zapravo može biti pokretač. Još prvi istraživači stresa, koji su proučavali njegove fiziološke pokazatelje, uočili su da stres izaziva svaka situacija koja zahtijeva neko novo prilagođavanje. Kratkotrajan stres, koji dovodi do ubrzanja pulsa, disanja, povišenja krvnog pritiska i drugih fizioloških efekata, zapravo ima za cilj da organizam pripremi za pojačani fizički napor (“bori se ili bježi” reakcija). Kratkotrajan stres može poboljšati koncentraciju, sposobnost učenja, pamćenje i razne druge performanse. Dakle, psihološki pritisak tada postaje pokretač. Ako su stresni uzroci manjeg intenziteta i dovode do kratkih i blagih kontrolisanih poremećaja ravnoteže organizma, doživljavaju se kao prijatni. Oni potiču normalan rast i razvoj ličnosti (emocionalni, intelektualni itd.). Međutim, ukoliko je ova reakcija produžena, a fiziološki efekti predugo traju, tada dolazi do smanjenja postignuća i opasnih trajnih fizioloških promjena te se stresni uzroci doživljavaju kao neprijatni. Rizici po zdravlje javljaju se samo kod ovako produženog stresa. Ne zaboravite, psihološki pritisci i prateći stres su stalni, jer život stalno zahtijeva nova prilagođavanja. Kao ljudska bića, uvijek ćemo se iznova suočavati s novim izazovima, ulogama i životnim fazama, tako da su promjene neminovni dio života svakog pojedinca. Život bez stresa, u najširem smislu te riječi, ne postoji. Stres nije bolest, ali je može uzrokovati. Naziv stres potiče od engleske riječi stress, koja se koristi za opisivanje simptoma koji se javljaju kada smo pod suviše velikim pritiskom, naprezanjem, naporom. Moguće posljedice stresa pojavljuju se u obliku poremećaja i oboljenja:
- Duševni poremećaji izazvani i udruženi sa stresom (akutna stresna reakcija, posttraumatski stresni poremećaj, reakcije prilagođavanja itd.) i pogoršanje postojećih duševnih poremećaja;
- Psihosomatski poremećaji: povišen krvni pritisak, srčani i moždani udar, sindrom hroničnog umora i nadraženog crijeva, poremećaji varenja, gojaznost, migrena, infekcije, rak; autoimune bolesti kod kojih imuni sistem napada ćelije sopstvenog organizma – reumatoidni artritis, neke vrste anemija, problemi s plodnošću;
- Sociopatološke pojave: delinkvencija, kriminal, samoubistva i ubistva, prostitucija, bolesti ovisnosti itd.
Tok i ishod stresa zavise od: a) Intenziteta stresnih uzroka; b) Uspješnosti suočavanja sa stresnim uzrocima; c) Psihološke i socijalne podrške i pomoći. Duže prisustvo veće količine hormona stresa dovodi do sljedećih simptoma: ubrzan puls, brzo i plitko disanje, suha usta, znojenje, drhtanje, mršavljenje ili gojenje, poremećaji varenja, češće infekcije, plačljivost, glavobolja, teškoće s koncentracijom, nervoza, poremećaji spavanja, teško donošenje odluka, izražen bijes, osjećaj brige i panike, strah od neuspjeha i odbacivanja, osjećaj izolacije, potištenost itd. Prevencija: Nismo uvijek u mogućnosti spriječiti djelovanje uzroka stresa, ali možemo promijeniti svoju reakciju, kao i svoje razmišljanje o stresu. U tu svrhu neophodno je naučiti tehnike savladavanja stresa: opuštanje, kontrolisanje sebe, organizaciju svog vremena, korištenje podrške i pomoći itd., kako bismo sljedeći put u stresnoj situaciji izabrali tehniku koja nam najviše odgovara. Na taj način se smanjuje količina hormona stresa i lakše se podnese ono što nam život donosi. U svom govoru Kelly McGonigal nam skreće pažnju da je i naša percepcija stresa veoma bitna. Naime, ukoliko razmišljate o stresu kao nečemu što je nužno loše i što će vam sigurno naškoditi, uvećavate šanse da loše reagujete na stres koji je neizbježan dio životnih promjena i prilagođavanja. Ipak, ako razmišljate o stresu kao nečemu što i nije tako loše i da vam zapravo umjerene količine stresa mogu biti korisne, tada će i vaše tijelo reagovati drugačije. Razmišljajte o stresu kao o nečemu što može povećati otpornost na negativne događaje i ojačati vaše snage. Još odavno je izrečeno: “Kakve su ti misli, takav ti je život.” I vidjet ćete da se sve veći broj ljudi, psihologa i naučnika slaže u tome. Promijenite svoje misli i promijenit će vam se život. Naravno, promjenu misli treba pratiti i promjena ponašanja. Ono što nam je svima zajedničko jeste da uvijek mislimo nešto o nečemu, ali isto tako imamo sposobnost da promijenimo svoj način razmišljanja. Osim toga, preporučljivo je da u svakodnevne aktivnosti uključite neku fizičku aktivnost, ples, jogu, pilates ili meditaciju, zavisno od toga šta više volite. Liječenje – u savladavanju stresa potrebno je preduzeti sljedeće korake: – utvrditi ko ili šta nam izaziva stres i kako na to reagovati; – izbjegavati uzroke stresa koje možemo izbjeći; – primjenjivati tehnike koje pomažu u konstruktivnoj reakciji na stresne uzroke. Ukoliko imate problema sa stresom i to značajno utiče na kvalitet vašeg života, potražite pomoć psihoterapeuta koji će vam pomoći da promijenite svoj način razmišljanja o stresu, naučiti vas tehnikama oslobađanja od stresa i podučiti vas kako da ubuduće reagujete na bolji način, jer određena doza stresa uvijek će postojati u životu svakog od nas.
Bojana Obradović, master psihologije