Anksioznost je osjećanje koje svi s vremena na vrijeme doživljavamo, ali koje nam je često teško razumjeti. Javlja se kao osjećaj neodređene strepnje i slutnje. Plašimo se nečega, ali ne možemo tačno odrediti čega. Ako na vrijeme ne odreagujemo i ako ovo osjećanje postane učestalije i intenzivnije, vremenom može dovesti do toga da osoba razvije i anksiozni poremećaj, kao i napade panike.
Iza ove vrste straha zapravo stoji strah od života. Osoba se plaši da su izazovi koje život pred nju postavlja previsoki, da neće uspjeti da se izbori s problemima koji nadolaze. O sebi može misliti da nije dovoljno vrijedna i kompetentna i da će se na kraju ispostaviti da ipak ne može izaći na kraj s teškoćama koje život nosi.
Kod nekih ljudi ovaj strah može doći do stepena panicznych napada, kada osoba ima intenzivne tjelesne senzacije (lupanje srca, stezanje u grudima, drhtanje, preznojavanje, „knedlu“ u grlu…) koje su praćene intenzivnim strahom da će osoba „poludjeti“ ili umrijeti. Sami napadi ne traju dugo, uglavnom traju nekoliko minuta, ali se osobi koja ih proživljava čini da traju čitavu vječnost. Nakon napada se često javlja strah da će se to ponoviti, tako da osoba razvija još jaču anksioznost i ulazi u neku vrstu začaranog kruga.
Tokom psihoterapijskog tretmana važno je identifikovati uzroke anksioznosti, naučiti postavljati realne i ostvarive ciljeve, kao i raditi na osnaživanju zdravih strana ličnosti. Sam psihoterapijski tretman izuzetno je pogodan za ovu vrstu problema i uglavnom daje dobre rezultate.
Autor: Sanja Perković