Mnogima je lakše izgraditi samopouzdanje nego samopoštovanje, a kombinirajući jedno s drugim, na kraju imaju dugu listu talenata i postignuća. Umjesto da se suoče sa stvarnim problemima, često se cijeli život kriju iza svojih diploma i nagrada. Ali kao što svako ko je bio na fakultetu zna, duga lista dostignuća nije zamena za zdravo samopouzdanje. Dok ovi ljudi rade na svojoj listi u nadi da će jednog dana ona biti dovoljno duga, oni pokušavaju da popune prazninu u sebi vanjskim elementima kao što su status, prihod i tako dalje.
Dakle, koja je razlika između samopouzdanja i samopoštovanja?
Poverenje dolazi od latinskog fidere, “vjerovati”. Biti samouvjeren znači vjerovati i vjerovati u svijet. Biti samouvjeren znači imati vjeru i povjerenje u sebe, a posebno u svoju sposobnost da se uspješno uključiš u svijet. Samouvjerena osoba je u stanju da se izbori sa prilikama, suoči se s izazovima, prihvati konstruktivnu kritiku i preuzme odgovornost ako i kada stvari krenu po zlu.
Ako je osnova uspješnog iskustva samopouzdanje, osnova samopouzdanja je uspješno iskustvo. Međutim, moguće je biti vrlo samouvjeren u jednom području, kao što je ples ili jahanje, a biti nesiguran u drugom, poput kuhanja ili javnog nastupa.
U nedostatku samopouzdanja, hrabrost preuzima. Ako samopouzdanje djeluje u području poznatog, hrabrost djeluje u području nepoznatog, neizvjesnog i strašnog. Ne bih mogao postati siguran plivač da nisam jednom imao hrabrosti izgubiti tlo pod nogama u dubokoj vodi. Hrabrost je plemenitija od samopouzdanja, jer zahteva veću snagu i trud, i zato hrabar čovek ima neograničene mogućnosti.
Samopouzdanje i samopoštovanje često idu ruku pod ruku, ali nisu jedno te isto. Konkretno, moguće je biti vrlo samopouzdan, a opet imati nisko samopoštovanje, kao što je slučaj sa mnogim izvođačima i poznatim ličnostima koji mogu uspješno nastupati pred publikom, ali se bore iza kulisa.
Uvažavanje dolazi od latinske riječi æstimare [ocjenjivati, procjenjivati, mjeriti], a samopoštovanje je naša kognitivna i prije svega emocionalna procjena vlastite vrijednosti. Više od toga, to je matrica kroz koju mislimo, osjećamo i djelujemo, i ona odražava i određuje naš odnos prema sebi, drugima i svijetu – omogućavajući nam, na primjer, da osjećamo krivicu umjesto stida, ili oponašanje umjesto toga od zavisti.
Ljudi sa zdravim samopoštovanjem ne moraju se oslanjati na vanjske stvari poput prihoda, statusa ili slave, niti se oslanjati na štake poput alkohola, droge ili seksa (kada su to štake). Naprotiv, oni se prema sebi odnose s poštovanjem i brinu o svom zdravlju, zajednici i životnoj sredini. Oni su u stanju da se u potpunosti ulože u projekte i ljude jer nemaju strah od neuspjeha ili odbijanja. Naravno, trpe povrede i razočaranja, ali im neuspesi ne štete i ne umanjuju. Zahvaljujući svojoj otpornosti, otvoreni su za ljude i mogućnosti, tolerantni su na rizik, brzi na radost i entuzijazam, prihvataju i opraštaju drugima i sebi.