Mnogima je lakše izgraditi samopouzdanje nego samopoštovanje, pa kombinujući jedno s drugim, često završe s dugačkom listom talenata i dostignuća. Umjesto da se suoče s pravim problemima, oni se cijeli život kriju iza svojih diploma i nagrada. Ipak, kako svako ko je bio na fakultetu zna, duga lista dostignuća nije zamjena za zdravo samopouzdanje. Dok ovi ljudi rade na svojoj listi, nadajući se da će jednog dana ona biti dovoljno duga, pokušavaju popuniti prazninu u sebi vanjskim faktorima kao što su status, prihodi i slično.
Dakle, koja je razlika između samopouzdanja i samopoštovanja?
Vjera dolazi od latinske riječi fidere, što znači “vjerovati”. Biti samouvjeren znači vjerovati i imati povjerenja u svijet. Biti samouvjeren znači imati vjeru i povjerenje u sebe, a naročito u svoju sposobnost uspješne interakcije sa svijetom. Samouvjerena osoba sposobna je da se izbori s izazovima, prihvati konstruktivnu kritiku i preuzme odgovornost ako i kada stvari krenu loše.
Ako je uspješno iskustvo osnova samopouzdanja, onda je osnova uspješnog iskustva samopouzdanje. Ipak, moguće je biti vrlo samouvjeren u jednoj oblasti, kao što je ples ili jahanje, a istovremeno biti nesiguran u drugoj, poput kuhanja ili javnog nastupa.
U nedostatku samopouzdanja, hrabrost stupa na scenu. Ako samopouzdanje djeluje u zoni poznatog, hrabrost djeluje u zoni nepoznatog, neizvjesnog i zastrašujućeg. Ne bih mogao postati vješt plivač da nisam jednom imao hrabrosti da izgubim tlo pod nogama u dubljoj vodi. Hrabrost je uzvišenija od samopouzdanja jer zahtijeva veću snagu i trud, te tako hrabar čovjek ima neograničene mogućnosti.
Samopouzdanje i samopoštovanje često idu ruku pod ruku, ali to nisu iste stvari. Naime, moguće je biti vrlo samouvjeren, a ipak imati nisko samopoštovanje, kao što se dešava kod mnogih izvođača i slavnih ličnosti koji uspješno nastupaju pred publikom, ali se bore s nesigurnošću iza kulisa.
Riječ “poštovanje” dolazi od latinskog æstimare [procijeniti, vrednovati, mjeriti], a samopoštovanje predstavlja našu kognitivnu i, prije svega, emocionalnu procjenu vlastite vrijednosti. Štaviše, to je matrica kroz koju mislimo, osjećamo i djelujemo, i ona odražava i određuje naš odnos prema sebi, drugima i svijetu – omogućavajući nam, na primjer, da osjećamo krivicu umjesto stida ili oponašanje umjesto zavisti.
Ljudi sa zdravim samopoštovanjem ne moraju se oslanjati na vanjske stvari poput prihoda, statusa ili slave, niti se moraju služiti štakama poput alkohola, droge ili seksa (kada one to jesu). Naprotiv, prema sebi se odnose s poštovanjem i vode računa o svom zdravlju, zajednici i okolini. U stanju su da se potpuno posvete projektima i ljudima, jer se ne plaše neuspjeha ili odbijanja. Naravno, i oni doživljavaju povrede i razočarenja, ali ih neuspjesi ne uništavaju niti umanjuju. Zahvaljujući svojoj otpornosti, otvoreni su prema ljudima i mogućnostima, tolerantni prema riziku, brzi na radost i entuzijazam te su spremni da prihvate i oproste i drugima i sebi.