Iako postoje brojni i različiti razlozi zbog kojih se ljudi odlučuju na psihoterapiju, postoji nešto zajedničko svima. Patnja. Ljudi pate na razne načine i zbog različitih iskustava, ali upravo taj osjećaj bola i patnje navodi ih da preispitaju i promijene dosadašnji način razmišljanja i ponašanja.
Nesklad između onoga što želimo i onoga što trenutno imamo često je uzrok unutrašnjeg bola i patnje. Osim toga, ako primijetimo da želimo i možemo mnogo više, a ostvarujemo malo, to također može produbiti doživljaj patnje. Karl Jung je rekao: „Neuroza je uvijek zamjena za legitimnu patnju.“ Onda kada izbjegavamo doživjeti bol, kada nastojimo da od njega pobjegnemo, postajemo podložni razvoju nekog psihološkog poremećaja.
Zbog svega toga je tokom psihoterapijskog procesa vrlo važno osvještavati osjećanja, dozvoliti sebi da osjetimo bol, bijes, tugu. Potrebno je doći u kontakt s patnjom i suočiti se s boli koju nosimo u sebi. Kada jednom skupimo hrabrosti i suočimo se s vlastitim strahovima i razočarenjima, proces izlečenja je već uveliko započeo.
Pošto je većina ljudi naučila da su neprijatna osjećanja nešto što treba izbjegavati, taj prvi korak može izgledati zastrašujuće. Ipak, kada osoba jednom odluči da hrabro reaguje i pokuša nešto drugačije, tada se otvaraju nove mogućnosti i prilike. Nakon tog koraka patnja gubi svoju snagu i tek tada je moguće doživjeti svoje istinske emocionalne potrebe i pronaći način da se one zadovolje.
Autor: Sanja Perković