Nostalgija, u najširem značenju riječi, predstavlja bilo koji vid čežnje za nekim minulim vremenima ili osobama, za nečim što se više ne može i neće vratiti u naš život. No, vrlo često nostalgija se povezuje s osjećajem tuge koji se javlja kada smo daleko od kuće, u novom i nepoznatom okruženju.
Takav osjećaj nostalgije je uobičajen kod osoba koje su se privremeno ili za stalno preselile, a to mogu biti studenti, ekonomski migranti, izbjeglice, osobe na odsluženju vojnog roka ili na dugotrajnijem bolničkom liječenju.
Vrlo mali broj ljudi je imun na nostalgiju. Reakcije na nju mogu varirati i biti praćene depresijom, anksioznošću, fizičkim tegobama i apatijom vezanom za novo okruženje.
Oporavak od nostalgije podrazumijeva održavanje veze sa starom i poznatom sredinom, uz preduzimanje koraka za postepeno prilagođavanje novom okruženju. Terapija, koja pruža siguran prostor za otvoren razgovor, može biti jedan od vrlo djelotvornih načina za suočavanje s nostalgijom.
Neki od uzroka nostalgije
Poremećaj životnog stila. Udaljavanje od kuće podrazumijeva i prekid s uobičajenim načinom života, s rutinama, što može dovesti do anksioznosti i uznemirenosti. Ustaljene navike ne pronalaze udobnost u novoj situaciji, posebno ako je okruženje kulturološki drugačije.
Kulturna distanca. Istraživači su otkrili da što je veća razlika između kultura i kulturnih vrijednosti matične i nove sredine, to je teže prilagođavanje, odnosno čežnja za domom veća. Moguća posljedica je nedostatak interesovanja za novo okruženje.
Poteškoće u prilagođavanju. Nova situacija zahtijeva prilagođavanje, a to često nije jednostavno, a ni lahko. Osobe koje su rigidnije u svom ponašanju osjećaju i veću nostalgiju za domom od drugih jer se grčevito drže svojih starih navika, izbjegavajući situacije koje od njih traže prilagođavanje.
Osjećaj nepripadanja. Možda zvuči neobično, ali prema većini istraživanja nostalgija se najčešće javlja kod osoba koje već borave u drugoj sredini šest do osam godina. To su većinom i zaposleni ljudi starosti od 30 do 39 godina. Jedno od mogućih objašnjenja za povećan nivo nostalgije i nakon više godina života u drugoj sredini jeste to što se te osobe i dalje osjećaju kao stranci. Bez obzira na to što im je okruženje poznatije, neke od njih mogu se pitati, i često se i pitaju, gdje su zapravo one i njihova djeca i čemu svi oni zapravo pripadaju – svojoj trenutnoj ili zemlji iz koje potiču.
Efekti nostalgije
Depresija. Depresija je poremećaj koji se manifestira stalnim osjećajem tuge i gubitkom interesovanja ili zadovoljstva. Stručnjaci nam skreću pažnju da nostalgija može imati simptome slične depresiji, a to su često plakanje, problemi sa spavanjem, poteškoće u koncentraciji i povlačenje iz društva. Zbog toga čežnja za domom u nekim slučajevima može prerasti u samu depresiju.
Tuga. Iako su se mnoge osobe odselile od kuće, na primjer, zbog boljeg posla ili veće plate, to ne znači da one ne mogu osjećati tugu. Naprotiv, tuga se kod ovih osoba javlja zbog gubitka udobnosti doma i mjesta za koje su vjerovale da je njihovo, u kojem su imale osjećaj pripadnosti.
Manjak produktivnosti. Boravak u novom okruženju često podrazumijeva i udaljenost od dobro poznatog, što može utjecati na učinkovitost na poslu, fakultetu i školi. Intenzivna nostalgija za domom može, također, prouzrokovati poteškoće u fokusiranju na druge teme, odnosno na one koje nisu vezane za dom.
Fizičke smetnje. Čežnja za domom može donijeti i tegobe, kao što su: nedostatak apetita, stomačni problemi, nesanica, glavobolja i umor.
Kako se nositi sa nostalgijom?
Prije svega, ono što treba da znamo jeste da je čežnja za domom apsolutno normalna.
Osjećaj da nam nedostaju mjesta, dom, kuća, određeni bliski ljudi (porodica i prijatelji) i kućni ljubimci potpuno je prirodan i ljudski. Za razvijanje sposobnosti snalaženja u novom okruženju potrebno je vrijeme. To je proces, ali kada savladate tu vještinu, stičete dragocjeno iskustvo i alat koji možete iskoristiti i kasnije – u budućim izazovima i prekretnicama u životu.
Upoznajte se sa svojim novim okruženjem
Da bismo prihvatili, pa onda i zavoljeli svoje novo okruženje, potrebno je da mu damo šansu.
Prema novom okruženju potrebno je biti otvoren i radoznao da ga otkrijemo, jer jednom kada upoznamo svoju novu sredinu, snađemo se i pronađemo u njoj za nas zabavne sadržaje i aktivnosti, osjećat ćemo se udobnije i moći ćemo lakše kontrolirati svoju situaciju.
Pronađite odušak za svoja osjećanja
Svakom osjećanju treba dozvoliti da se ispolji. Za ona neprijatna vrlo je važno i korisno pronaći odušak.
To mogu biti različite aktivnosti – kreativne, poput umjetnosti, pisanja, pjevanja ili fizičke, kao što su ples, vježbanje ili timski sportovi. Nekome to može biti i druženje ili baš suprotno, samoća. Važno je da pronađete ono što vas ispunjava i usmjerite energiju na nešto pozitivno i lijepo kako biste prebrodili negativna osjećanja.
Dakle, vrlo je bitno da pronađete, a zatim i iskoristite odušak koji baš vama najviše odgovara. Ipak, ne smijete zaboraviti kako je, kada se osjećate negativno, prirodno osjećati se i nemotivisano, što može dovesti do izbjegavanja baš tih aktivnosti koje bi vam mogle puno pomoći. Zato je potrebno da ohrabrite sebe da pokušate nešto pozitivno, makar i na samo nekoliko minuta. I da sačekate. Desit će se nešto. Bolje. Ali samo ako probate.
Istražite svoju novu sredinu
Izlazak iz zone udobnosti veliki je korak ka prilagođavanju novom okruženju. Ovo može biti zastrašujuće, ali je neophodno da bismo krenuli naprijed.
Razmislite o traženju za vas prijatnog mjesta, privlačne aktivnosti, ili pronalasku grupe ljudi s kojima imate slična interesovanja. Za početak, možete uraditi nešto u čemu ste uživali u svojoj prethodnoj sredini. Uvijek imajte na umu da, ako se potrudite da se zbližite s novom sredinom, to će vam pomoći da se u njoj osjećate ugodnije.
Okružite se poznatim stvarima
Uljepšavanje našeg novog životnog prostora poznatim ili sentimentalnim stvarima može nam olakšati tranziciju i ublažiti šok novog okruženja.
Podsjetnici na dom, kao što su fotografija, ćebe ili porodično naslijeđe, mogu itekako pomoći da prebrodimo nelagodu povezanu s odsustvom od kuće. Terapeuti ih nazivaju „prijelaznim objektima“.
Izaberite jednu ili više stvari koje povezujete sa domom i udobnošću i držite ih u blizini kada se osjećate loše.
Budite otvoreni za NOVE mogućnosti
Upoređivanje našeg novog okruženja sa starim domom nije preporučljivo.
Pokušajte to izbjegavati jer je sve drugačije! Što ste otvoreniji za NOVE, manje će vam nedostajati STARE stvari.
Pronađite načine da ostanete povezani
Održavanje kontakta s prijateljima i porodicom pomaže nam održati osjećaj povezanosti sa svojom starom sredinom.
Razmislite o kreativnim načinima da ostanete u kontaktu s vama dragim i bliskim osobama. To mogu biti video-pozivi, telefonski pozivi ili pisanje pisama. Društvene mreže su još jedan način, mada možda manje intiman, samim tim i nedovoljno ispunjavajući.
Napravite planove za posjetu kući
Znati da imamo isplanirano putovanje može biti utješno.
Unaprijed isplanirano putovanje ima dosta prednosti. Pored utjehe, omogućit će vam i da se više fokusirate na svoje aktivnosti u novom okruženju. Također može spriječiti i impulzivna putovanja kući te vas potaknuti da investirate u svoj život u novoj sredini. Ta putovanja mogu biti opuštajuća, ali je važno da ne postanu vaš jedini fokus.
Šta ako NIŠTA od ovih stvari ne djeluje?
Ako otkrijete da imate problema s prilagođavanjem ili ako se osjećaj nostalgije nastavi i nakon 4–6 sedmica, što se smatra razumnim vremenom za snalaženje, možda biste trebali porazgovarati s nekim.
Neka od stanja i situacija na koje treba obratiti pažnju:
- intenzivna ili dugotrajna tuga/depresija;
- česta nervoza ili socijalna anksioznost;
- niska energija ili motivacija;
- problemi sa spavanjem;
- povećanje/smanjenje apetita;
- osjećaj kao da vas jednostavno „nije briga ni za šta”;
- poteškoće na poslu;
- upotreba droga ili alkohola;
- opsesivno nedostajanje porodice/prijatelja;
- znatno uvećani telefonski računi;
- stalna tuga ili nezadovoljstvo;
- osjećaj jake potrebe da „morate ići kući”;
- nedostatak interesovanja ili angažmana u novom okruženju.
Ako primijetite nešto od navedenog ili se samo osjećate kao da se ne prilagođavate, možda bi bilo korisno da razmislite o razgovoru s nekim. Razgovor s prijateljima ili porodicom može biti prava početna tačka. Ipak, ako mislite da vam treba nešto više, dobra ideja mogla bi biti da zakazujete razgovor s psihoterapeutom ili savjetnikom.