Vaš nivo povjerenja, koji nazivamo samopouzdanjem, odnosi se na vjeru ili uvjerenje koje imate u sebe i svoje sposobnosti. Samopoštovanje je mišljenje koje imate o sebi.
Istinski osjećaji samopouzdanja i pozitivnog samopoštovanja utiču na to kako razmišljate i djelujete, kako se odnosite prema drugima i koliko ste uspješni u životu. Imati samopouzdanje ne znači da možete sve. Samouvjerene osobe imaju realna očekivanja. Čak i kada njihova očekivanja ne budu ispunjena, ostaju pozitivni i prihvataju sebe.
Razumijevanje samopouzdanja
Samopouzdanje vam omogućava da imate pozitivan, ali realističan pogled na sebe i na situacije u kojima se nalazite. Ako ste samouvjereni, obično se ne bojite izazova, u stanju ste zauzeti se za ono u šta vjerujete i imate hrabrosti priznati svoja ograničenja.
Većina nas ima oblasti života u kojima se osjeća prilično kompetentno, dok istovremeno prepoznajemo one u kojima se ne osjećamo nimalo samopouzdano. Imati realističan osjećaj samopouzdanja znači da ne nastupate pretjerano samouvjereno ili nepromišljeno, te da se ne bojite riskirati u zadacima za koje znate da ih možete obaviti. Isto tako, niste paralizirani strahom i anksioznošću kada se suočite s onim što želite ili trebate učiniti.
Ljudi s visokim samopoštovanjem obično se malo boje nepoznatog, sposobni su zauzeti se za ono u šta vjeruju i imaju hrabrosti riskirati sramoćenje. Gubitak samopouzdanja znači da više ne vjerujete u svoju sposobnost da nešto izvedete. To može biti razumljivo, ako se temelji na prošlim neuspjesima, ili neutemeljeno, ako se radi samo o “lošem osjećaju” ili nekoj sumnji.
Kako se samopouzdanje u početku razvija?
Na razvoj samopouzdanja utiče mnogo faktora. Stavovi roditelja su ključni za osjećaj djeteta o sebi, naročito u ranom djetinjstvu. Kada roditelji prihvataju djecu, ona dobijaju stabilnu osnovu da se dobro osjećaju u vezi sa sobom. Ako su jedan ili oba roditelja pretjerano kritični ili zahtjevni, ili ako su previše zaštitnički nastrojeni i obeshrabruju djetetovu samostalnost, dijete može povjerovati da je nesposobno, neadekvatno ili inferiorno. Međutim, ako roditelji podstiču djecu da budu samostalna i prihvataju ih i vole čak i kada pogriješe, djeca će lakše naučiti prihvatiti sebe i krenuti putem razvoja samopouzdanja.
Zanimljivo je da nedostatak samopouzdanja nije uvijek povezan s nedostatkom sposobnosti. Naprotiv, često je rezultat prevelikog fokusiranja na nerealna očekivanja ili standarde drugih, a naročito roditelja i društva. Uticaj vršnjaka može biti jednako snažan, a nekad i snažniji od roditeljskog i društvenog, u oblikovanju mišljenja o sebi.
Svaka rasprava o samopouzdanju mora uključiti i samopoštovanje. Dok samopouzdanje znači biti uvjeren u svoju sposobnost da uspijete u nečemu, samopoštovanje se odnosi na to kako se cjelokupno doživljavate, volite i vrednujete, bez obzira na uspone i padove života. Vaše vrijednosti, uvjerenja i lična filozofija određuju vašu unutrašnju vrijednost.
Osoba sa zdravim samopoštovanjem jednostavno voli sebe. Zdravo samopoštovanje ne zavisi od uspjeha, jer uvijek može doći do neuspjeha s kojim se treba nositi. Također, nije rezultat poređenja s drugima, jer uvijek može postojati neko bolji. Kada je samopoštovanje zdravo, volimo sebe takve kakvi jesmo, a ne isključivo zbog onoga što možemo ili ne možemo učiniti.
S druge strane, nisko samopoštovanje dovodi do mnogo nezdravih ponašanja. Iako možemo postati svjesni tih problematičnih ponašanja, često je teško promijeniti ih ako se prvo ne pozabavimo pravim uzrokom problema, a to je nisko samopoštovanje.
Prirodno je osjećati se loše zbog neuspjeha i nije zdravo osjećati se ravnodušnim prema njemu. Međutim, ta negativna emocija pomaže vam da jasno razmislite o događaju, promijenite ga ako je to moguće ili se konstruktivno prilagodite ako nije. Ali iskrivljena slika o sebi može prouzrokovati da te emocije postanu destruktivne; tuga se može pretvoriti u depresiju, a zdrava ljutnja u nezdravu. Što su negativne emocije nezdravije, to više ometaju vašu sposobnost jasnog razmišljanja i smanjuju vjerovatnoću konstruktivne promjene ponašanja.
Razvijanje samopouzdanja i samopoštovanja
Izazovi našim osjećajima samopoštovanja i samopouzdanja dio su svakodnevnog života. Bitno je naučiti kako se nositi s neuspjehom i negativnim iskustvima.
Samopouzdanje i pozitivno samopoštovanje mogu se naučiti. Ovo učenje podrazumijeva promjene, nova ponašanja i zahtijeva vrijeme i trud. Izgradnja samopoštovanja i samopouzdanja zavisi od razgradnje starih navika i izgradnje novih, produktivnih. Jedna od ključnih navika koju treba prekinuti jeste navika negativnog razmišljanja. Te negativne misli su vjerovatno toliko ukorijenjene da vjerujete da se ne mogu promijeniti, ali to nije tačno. Naučiti prepoznati i suočiti se s negativnim mislima učinkovit je način da počnete izgrađivati svoje samopoštovanje. Evo nekoliko savjeta za početak rada na boljem samopoštovanju i samopouzdanju:
- Prekinite vezivanje vlastite vrijednosti za ono što vam se dešava u životu, tako da vaše povjerenje ne zavisi od vanjskih okolnosti.
- Oprostite sebi i drugima greške iz prošlosti. Njegovanje starih zamjerki oduzima mnogo vremena i energije koju možete iskoristiti na produktivnije načine.
- Naučite da razmišljate drugačije. Kada upadnete u samoosuđujuće i nesigurne misli, prepoznajte ih i zamijenite ih pozitivnim.
- Postavite sebi realne ciljeve i dostižite ih korak po korak, razvijajući svoj potencijal.
- Izdvojite i naglasite svoje prednosti. Fokusirajte se na ono što možete, a ne na ono što ne možete.
Samopouzdanje i samopoštovanje se uče, a nisu urođeni. Dakle, nedostatak samopouzdanja ne mora biti trajan. Kako su i nedostatak samopouzdanja i nisko samopoštovanje naučeni, tako se mogu i zamijeniti novim, zdravijim obrascima. Psihoterapija je veoma djelotvorna u izgradnji samopouzdanja i samopoštovanja.