Vaš nivo povjerenja, koji se zove samopouzdanje, je povjerenje ili vjera koju imate u sebe i svoje sposobnosti. Samopoštovanje je mišljenje koje imate o sebi.
Pravi osjećaji samopouzdanja i pozitivnog samopoštovanja utiču na to kako razmišljate i djelujete, kako se osjećate prema drugima i koliko ste uspješni u životu. Imati samopouzdanje ne znači da možete sve. Samopouzdani ljudi imaju realna očekivanja. Čak i kada se neka njihova očekivanja ne ispune, nastavljaju biti pozitivni i prihvataju sebe.
Razumjevanje samopouzdanja
Samopouzdanje vam omogućava da imate pozitivan, ali realan pogled na sebe i situacije u koje ste uključeni. Ako imate samopouzdanja, obično se ne plašite izazova, u stanju ste da se izborite za ono u šta vjerujete i imate hrabrosti da priznate svoja ograničenja.
Većina nas ima područja u životu u kojima se osjećamo prilično kompetentno, a istovremeno prepoznajemo područja u kojima se ne osjećamo nimalo samouvjereno. Imati tačan osjećaj samopouzdanja znači da izbjegavate ponašati se previše samouvjereno ili nepromišljeno. To znači da se ne bojite riskirati u zadacima koje možete obaviti i da niste paralizirani strahom i anksioznošću kada se suočite sa stvarima koje želite ili trebate učiniti.
Ljudi sa visokim samopoštovanjem imaju tendenciju da se malo plaše nepoznatog, sposobni su da se zauzmu za ono u šta vjeruju i imaju hrabrosti da rizikuju da se osramote. Gubitak samopouzdanja više nije povjerenje u sposobnost izvođenja. To može biti razumno, kao rezultat prošlih neuspjeha ili nerazumno jer neko “samo ima osjećaj” o nečemu ili sumnji.
Kako se samopouzdanje u početku razvija?
Mnogi faktori utiču na razvoj samopouzdanja. Stavovi roditelja su ključni za osjećaje djece o sebi, posebno u ranom uzrastu. Kada ih roditelji prihvate, djeca dobijaju čvrstu osnovu da se osjećaju dobro u sebi. Ako su jedan ili oba roditelja previše kritični ili zahtjevni, ili ako su previše zaštitnički nastrojeni i obeshrabruju kretanje ka samostalnosti, djeca mogu vjerovati da su nesposobna, neadekvatna ili inferiorna. Međutim, ako roditelji podstiču djecu da krenu ka samopouzdanju i prihvate i vole svoju djecu kada pogreše, djeca će naučiti prihvatiti sebe i biti na putu da razviju samopouzdanje.
Iznenađujuće, nedostatak samopouzdanja nije nužno povezan s nedostatkom sposobnosti. Umjesto toga, često je rezultat previše fokusiranja na nerealna očekivanja ili standarde drugih, posebno roditelja i društva. Utjecaji prijatelja mogu biti jednako jaki ili moćniji od utjecaja roditelja i društva na oblikovanje vlastitog osjećaja.
Svaka rasprava o samopouzdanju treba da uključi informacije o samopoštovanju. Dok je samopouzdanje spoznaja da možete uspjeti u nečemu, samopoštovanje je sposobnost da se sviđate sami sebi, da volite sebe i osjećate se dostojno, bez obzira na sve uspone i padove u životu. Vaše vrijednosti, uvjerenja i lična filozofija određuju vašu ličnu vrijednost.
Neko sa zdravim samopoštovanjem jednostavno voli sebe. Zdravo samopoštovanje ne zavisi od uspjeha jer uvek postoje neuspjesi sa kojima se treba boriti. Niti to nije rezultat poređenja sa drugima jer uvijek postoji neko bolji. Uz zdravo samopoštovanje, volimo sebe onakvima kakvi jesmo, a ne ono što možemo ili ne možemo učiniti.
S druge strane, nisko samopoštovanje potiče mnoga nezdrava ponašanja. Iako možemo postati svjesni ovih problema u ponašanju, često je težak zadatak promijeniti ih osim ako se prvo ne pozabavimo korijenom problema, niskim samopoštovanjem.
Nije prirodno osjećati se dobro zbog neuspjeha niti je zdravo osjećati se ravnodušnim prema njemu. Umjesto toga, zdravo je osjećati se loše zbog toga. Loše osjećanje zbog negativnog događaja može vam pomoći da jasno razmislite o događaju, promijenite ga ako se može promijeniti i konstruktivno se prilagoditi ako se ne može promijeniti. Ali iskrivljeni osjećaj slike o sebi može uzrokovati da ove emocije postanu destruktivne; tuga može postati depresija, a zdrava ljutnja može postati nezdrava. Što su naše negativne emocije nezdravije, to više mogu ometati našu sposobnost da jasno razmišljamo i manja je vjerovatnoća da ćemo promijeniti svoje ponašanje na konstruktivan način.
Izgradnja samopouzdanja i samopoštovanja
Izazovi našem samopoštovanju i samopouzdanju dio su svakodnevnog života. Važno je naučiti kako prevladati neuspjeh i negativna iskustva.
Samopouzdanje i pozitivno samopoštovanje se mogu naučiti. Ovo učenje će uključivati promjene, nova ponašanja i zahtijevat će vrijeme i energiju. Izgradnja samopoštovanja i samopouzdanja ovisi o razbijanju starih navika i razvijanju novih produktivnih navika. Ključna navika koju treba prekinuti je navika negativnog razmišljanja. Ove misli su vjerovatno toliko ukorijenjene u vašem umu da pretpostavljate da su nepromjenjive, ali nisu. Naučiti kako prepoznati svoje negativne misli i nositi se s njima je efikasan način da počnete graditi svoje samopoštovanje. Evo nekoliko prijedloga za početak rada na izgradnji boljeg samopoštovanja i samopouzdanja:
- Prestanite osuđivati sebe prema onome što vam se dešava u životu, tako da svoje povjerenje ne zasnivate na vanjskim događajima.
- Oprostite sebi i drugima greške iz prošlosti. Njegovanje starih zamjerki oduzima puno vremena i energije koja bi se mogla iskoristiti na produktivnije načine.
- Naučite da razmišljate drugačije. Kada padnete u samokritičnost i nesigurne misli, zabilježite ih i promijenite ih u pozitivne misli.
- Postavite ciljeve na osnovu onoga što realno možete postići, a zatim radite korak po korak kako biste razvili svoj potencijal.
- Naglasite svoje prednosti. Fokusirajte se na ono što možete, a ne na ono što ne možete.
Samopouzdanje i samopoštovanje se uče, a ne nasljeđuju. Dakle, nedostatak samopouzdanja ne mora biti trajan. Pošto se i nedostatak samopouzdanja i nedostatak pozitivnog samopoštovanja nauče, mogu se zamijeniti novim učenjem. Psihoterapija efikasno pomaže razvoju samopouzdanja i samopoštovanja.