Napad panike je snažna iznenadna tjeskoba koju karakteriše mješavina tjelesnih i psihičkih simptoma. Izaziva ih iznenadni nalet hormona adrenalina kada se čovjek osjeti nečim ugrožen. Slijedi reakcija po principu “napadni ili bježi” – organizam želi pobjeći ili se suprotstaviti onome što ga ugrožava. Zbog adrenalina, u panici se ubrzava rad srca, osoba ne može doći do daha, vid joj slabi, dlanovi se znoje, tijelo drhti, javljaju se mučnina i vrtoglavica i nalet krvi u lice. Ljudi često pomisle da će se onesvijestiti, doživjeti srčani udar, „poludjeti“ ili umrijeti. Simptomi se stišaju već za nekoliko minuta, ali se napadi mogu ponoviti nekoliko puta u kratkom roku pa se pogođenoj osobi čini da se radi o jednom dugom napadu.
Uzroci su različiti od osobe do osobe. Ponekad je dovoljan samo jedan traumatski doživljaj u djetinjstvu, koji onda pokreće napad panike svaki put kada se osoba nađe u sličnim okolnostima. To je čest slučaj kod osoba koje je u djetinjstvu napao pas.
Napad se često može predvidjeti. Prvi napad može izazvati prethodna duga izloženost stresu, npr. zbog selidbe, dugog prekovremenog rada, gubitka voljene osobe.
Ljudi su često ranjiviji nakon prebolovane virusne bolesti ili dužeg razdoblja depresije, a neki podaci govore da bi mogla postojati i nasljedna sklonost. Panika se često javlja kod najbliže rodbine, poput majke i sina, oca i kćeri…
Kod nekih su panični napadi česti, a kod drugih se javljaju samo jednom ili dva puta u životu.
Ima ljudi kod kojih se ta sklonost pretvori u hronično stanje. Kod takvih osoba svako jače lupanje srca može pokrenuti niz simptoma tjeskobe, a zatim i napad panike. Oni brzo steknu naviku da se boje sljedećeg napada pa se povlače u sebe i izoluju od svakodnevnih aktivnosti.
Žene su dvostruko sklonije takvom ponašanju od muškaraca, ali još nije razjašnjeno zašto.
Ljekari naglašavaju da napadi panike nisu opasni po zdravlje. Oni su dio tjelesne odbrane koja uzrokuje pojačano lupanje srca, koje pumpa više kisika u ruke i noge kako bismo mogli pobjeći iz potencijalno opasne situacije ili joj se suprotstaviti.
Ljudi se često boje da će se onesvijestiti tokom napada, ali s medicinskog stanovišta to nije moguće. Za nesvjesticu je potreban znatno snižen krvni pritisak, dok se u panici dešava suprotno – pritisak raste.
Iako su napadi panike izuzetno teška i mučna stanja, dobra vijest je da se izuzetno uspješno mogu prevazići uz adekvatan psihološki tretman. Već nekoliko razgovora s psihoterapeutom značajno umanjuje intenzitet paničnog straha, a moguće je i potpuno se osloboditi napada panike.
Kakva su vaša iskustva s paničnim napadima? Jeste li ih ikada doživjeli? Jeste li ih prevazišli? Na koji način?