U prazničnim danima ljudi nekako spontano ulaze u proces uzlazne putanje unutrašnjih stanja, koja su dosta povezana sa spoljašnjom užurbanošću i događajima koji uključuju slavlja, a što podrazumijeva neku vrstu posebnosti.
Ipak, taj unutrašnji stav pred nadolazećim događajima nas stavlja u poziciju iščekivanja “nečega” što bi trebalo obogatiti naš svijet. Pitanje životne radosti jeste nešto što nas ispunjava i čime možemo mjeriti kvalitet života. Sastavni dio radosnog stava jeste zadovoljstvo, a ono je obično u vezi s nekom ispunjenom željom. Ono može voditi ka smirenosti ili uzbuđenju, zavisno od toga kako osoba reaguje na ispunjavanje svoje želje. Dok je prijatnost i tjelesni fenomen, koji može imati i mentalnu reprezentaciju, dotle je zadovoljstvo psihički fenomen koji osoba može držati u svojoj svijesti i kao takvo može postati dugotrajna emocija ili raspoloženje.
Sama po sebi, prijatnost nije dovoljna da bi ljudi osjetili sreću. Povećana prijatnost vodi ka hedonizmu, što može biti dobro na kratke staze. Uživanje je ponekad i estetska i duhovna dimenzija, i tada u nama pokreće i osjećaj zadovoljstva. Ipak, to vidimo u trenucima kada se nađemo za nečijim stolom ili u gostima. Ako nema susreta, razgovora i kvalitetno provedenog vremena, ne pokrećemo osjećaj zadovoljstva, već osjećaj veće ili manje prijatnosti. Možemo biti i razočarani jer smo možda očekivali potencijalnu „očaranost“ u vezi s nečim ili nekim. Užurbanost uživanja ne dopušta pravu životnu radost. Ona zavisi od načina na koji živimo. Ako je taj način usklađen s našim vrijednostima, možemo osjetiti zadovoljstvo kao dio onoga što nazivamo ljudskim samoostvarenjem ili autonomijom. Erik Bern je govorio o tri dimenzije ljudske autonomije: svjesnosti, spontanosti i intimnosti, tj. bliskosti.
Svjesnost
Koliko smo prisutni u svom životu, a koliko puštamo da nam se on samo dešava bez plana?
Kada počnemo izoštravati kapacitete naših čula, možemo biti svjesniji onoga šta vidimo, čujemo, kako se osjećamo, koga ili šta dodirujemo. Jednom riječju, možemo postati prisutniji u sadašnjem trenutku. Ljudi koji su svjesni tjelesnih senzacija znaju kako se osjećaju i u skladu s tim djeluju. Oni ne moraju biti podijeljeni, u smislu da im je um na jednom mjestu, a fizičko tijelo na drugom. Kada smo svjesni osobe pored nas, umijemo da je slušamo, a i da govorimo o onome što je u nama.
Spontanost
Koliko sebi dopuštate da se ponašate, osjećate i mislite u skladu sa sobom?
U svakoj situaciji imamo izbore. Ipak, određeni broj ljudi je pod stalnom prinudom. Neki od aktivnih prigušivača zadovoljstva su, na primjer, uvjerenja tipa: “Tek kad prestanem raditi… mogu osjetiti zadovoljstvo”, ili “ako osjetim zadovoljstvo, sigurno će nešto poći naopako…”, “previše zadovoljstva vodi u gubitak samokontrole” ili “ako pokažem zadovoljstvo, drugi će mi zavidjeti i odbaciti me.”
Ove osobe vjeruju da se zadovoljstvo, kao i druga osjećanja i ponašanja, moraju ispoljavati na određen način i to tek kada situacija to dopusti, što je u skladu s njihovom fantazijom. U govoru to čujemo kroz “treba” i “mora”, ili “ovo se ovako ili onako radi.”
Zapravo, biti spontan znači imati slobodu da izaberemo reakciju iz različitih aspekata unutrašnjih sadržaja i u skladu s njom reagiramo. Problem nastaje kada su uvjerenja osobe obojena roditeljskim porukama ili ranim sadržajima iz prošlosti, koji su možda pohranjeni u podsvijesti, ali nikada nisu provjereni u stvarnosti. Tako osoba, umjesto da reaguje u skladu sa sobom sada i ovdje, “odigra” reakciju “kako bi mama rekla ili uradila” ili reaguje emocijom koja je bila naučena u prošlosti, u određenoj situaciji. Odbacivanjem prisile i unaprijed postavljenih zahtjeva prema sebi, osoba angažuje sopstvenu volju i pruža sebi slobodu novih i drugačijih izbora. Što više različitih i savremenih načina razmišljanja, osjećanja i reagovanja imamo, to su raznovrsnije i naše spontane reakcije.
Bliskost
Zajedništvo s drugim ljudima jeste sposobnost “oslobođene duše” da daje i prima.
To je za mnoge ljude i polje najveće ranjivosti, jer neka od osjećanja koja se javljaju u trenucima otvaranja, približavanja i razmjene ne iskusimo često. Kada je riječ o neprijatnim osjećanjima, njihov intenzitet može biti snažan i vrlo se brzo generalizirati u uslovljenu reakciju. Dakle, slične situacije mogu kod osobe izazvati strepnju da će se isto ponoviti. Ponekad ljudi u određenim situacijama i reakcijama preuveličavaju značenje, pa ove emocije imaju još veći uticaj na njih. Zato je važno preispitati stvari, naročito kada su u pitanju reakcije averzije. Prihvatanje rizika u bliskom prijateljstvu ili partnerskom odnosu znači umjeti osjetiti i izraziti naklonost. Intimnost i bliskost zahtijevaju od osobe da skine maske, kao i potencijalne strahove kojima sebe plaši u pogledu posljedica nekog odnosa. Ako osoba živi koristeći svjesnost svojih zrelih kapaciteta, može se opustiti bez ulaganja dodatne energije u samoodbranu od potencijalne povrede. To znači moći komunicirati jasno i direktno, bez bojazni “kako će me neko ocijeniti ili shvatiti.” Ova osoba nema potrebu za manipulacijom ili ostavljanjem utiska.
Radost u malim stvarima
Životna radost je stav koji nije rezervisan samo za praznike ili posebne prilike. Počinje od samog buđenja. Kada otvorite oči, osjetite zrak koji udišete ili svoje tijelo pod tušem. Svaki obrok ili kafa predstavlja malu radost, koja nije cilj sama po sebi, ali kroz različite rituale možemo sebi pokazati da je život po sebi lijep. Bezvoljnost koju neki praktikuju tokom dana neće moći promijeniti ni zalazak sunca, ni lijep komad garderobe, pa ni bilo kakva raskoš. Radost je svjesno opažanje svakodnevnog života i odluka da u njemu učestvujete.
Autor: Maja Pavlov