Riječ depresija je veoma ustaljena u govoru, pa se ponekad misli na pravu depresiju, a ponekad na period neraspoloženja i tugovanja. Da bismo napravili razliku, potrebno je naglasiti da je depresija ozbiljnije psihičko stanje od tugovanja i zapravo predstavlja poremećaj. Kao poremećaj, ona ima svoje simptome poput gubitka volje, koncentracije, tjelesnih problema, problema s ishranom i spavanjem. Međutim, svi ovi simptomi mogu se pojaviti i kod tugovanja.
Tugovanje obično ima svoj okidač, uzročno-posljedičnu vezu. Ono je normalna reakcija na životni događaj, prolazno je, te osoba nastavlja sa svojim životnim aktivnostima sasvim normalno, ulazeći u svoj ciklus raspoloženja u kojem je funkcionalna i više se ne osjeća tužno nakon što je prošao uzrok tuge ili je osoba pronašla način kako da se pomiri ili adaptira na novonastalu situaciju.
Depresiju odlikuje izostanak takvog završetka. U depresiji se normalan životni tok i ritam osobe remeti, te ona nije u stanju donositi odluke i obavljati svakodnevne aktivnosti. Osjećaj tuge, bespomoćnosti i bezvoljnosti preplavljuje je na fizičkom i psihičkom nivou i reakcije okoline, poput: “Hajde, oživi se malo, dan je lijep”, u slučaju depresije su beskorisne, pa čak i povređujuće. Osobi koja je duže od dvije sedmice u takvom psihičkom stanju treba razumijevanje i pružanje pomoći.
Tuga je jedna od osnovnih ljudskih emocija, koju je svako od nas nekad proživio. S druge strane, sklonost ka depresiji neke osobe imaju više, a neke manje. Značajan je i nasljedni faktor. Neke osobe na teške životne okolnosti reaguju depresijom, a neke drugačije, što ide u prilog teoriji o nasljeđivanju.
Statistike kažu da su depresiji sklonije žene, starije osobe i osobe koje nisu u braku, samci. Nerijetko depresiju prate misli o samoubistvu ili pokušaji samoubistva, što kod tugovanja nije pravilo.
Tugovanje je neka vrsta informacije za osobu o tome šta joj ne odgovara, šta je povređuje, šta bi željela promijeniti i najčešće je zdrava reakcija na neku životnu okolnost. Depresija je znak psihičke neravnoteže i pokazatelj da je osobi potrebna pomoć da povrati svoju funkcionalnost i pronađe nove načine ponašanja koji će joj donijeti više zadovoljstva i bolju prilagodbu.