Naš stil emocionalnog vezivanja utiče na sve, od izbora partnera do toga kako se naša veza razvija i, nažalost, kako se može okončati. Prepoznavanje našeg obrasca vezivanja može nam pomoći da razumijemo svoje prednosti i nedostatke u vezi. Obrazac vezivanja formira se tokom ranih odnosa u djetinjstvu i nastavlja da funkcioniše kao radni model za odnose u odraslom dobu.
Model emocionalnog vezivanja utiče na to kako svako od nas reaguje na vlastite potrebe i na koji način ih ispunjava. Kada postoji siguran obrazac vezivanja, osoba je samopouzdana, smirena i sposobna da jednostavno komunicira s drugima, zadovoljavajući i svoje i tuđe potrebe. Međutim, u slučaju preokupiranog ili izbjegavajućeg stila emocionalnog vezivanja, kada osoba izabere partnera koji se uklapa u taj neadekvatan obrazac, velika je vjerovatnoća da neće pronaći pravu sreću.
Na primjer, osoba s preokupiranim stilom vezivanja vjeruje da, kako bi se s nekim zbližila i zadovoljila svoje potrebe, mora stalno biti uz partnera i od njega dobivati osjećaj sigurnosti. Da bi potvrdili ovu sliku stvarnosti, oni biraju nekoga ko je distanciran i s kim je teško povezati se. Osobe s izbjegavajućim stilom vezivanja imaju tendenciju da budu hladne ili udaljene, jer njihov obrazac vezivanja podrazumijeva udovoljavanje vlastitim potrebama ponašajući se kao da one ni ne postoje. Tada biraju nekoga ko je posesivan ili zahtijeva previše pažnje.
Na neki način, podešeni smo da pronalazimo partnere koji potvrđuju naš obrazac vezivanja. Ako smo odrasli s nesigurnim obrascem vezivanja, moglo bi se dogoditi da u odraslom dobu projektujemo ili oponašamo iste obrasce, čak i kada nam oni štete i nisu u našem interesu.
U svojim istraživanjima, dr Filip Šejver (Phillip Shaver) i dr Sindi Hejzen (Cindy Hazan) utvrdili su da oko 60% ljudi ima siguran stil vezivanja, 20% izbjegavajući, a 20% preokupirani. Šta to znači? Postoje pitanja koja možete sebi postaviti da utvrdite svoj stil vezivanja i kako on utiče na vaše odnose. Možete početi tako što ćete se upoznati s četiri obrasca vezivanja kod odraslih i proučiti kako oni djeluju na parove u njihovim vezama.
Siguran stil – odrasle osobe sa sigurnim stilom vezivanja uglavnom su zadovoljne u svojim vezama. Djeca sa sigurnim stilom vezivanja vide svoje roditelje kao sigurnu bazu iz koje mogu izlaziti u vanjski svijet i samostalno ga istraživati. Odrasla osoba sa sigurnim stilom vezivanja ima sličan odnos s partnerom, osjeća se bezbjedno i povezano, a istovremeno i sebi i partneru ostavlja slobodu.
Sigurne odrasle osobe pružaju podršku partneru kada se on/ona osjeća uznemireno. Takođe se i same oslanjaju na partnera kada im treba utjeha. Njihov odnos obično karakteriše iskrenost, otvorenost i ravnopravnost, pri čemu oboje imaju prostora za nezavisnost, ali vole jedno drugo. Parovi s ovim stilom vezivanja ne nastoje stvarati lažni osjećaj povezanosti, tzv. „fantaziju povezanosti“, koja pruža lažni osjećaj sigurnosti. U slučaju „fantazije povezanosti“, par se suzdržava od iskazivanja prave ljubavi u korist rutine, emocionalno osiromašenog odnosa.
Preokupirani stil – Za razliku od sigurnih parova, ljudi s preokupiranim stilom vezivanja obično očajnički žele ostvariti tu „fantaziju povezanosti“. Umjesto da osjećaju pravu ljubav i povjerenje prema partneru, oni često doživljavaju „emocionalnu glad“. Nerijetko očekuju od partnera da ih „spasi“ ili „dopuni“. Iako traže osjećaj sigurnosti i zaštite, prianjajući uz partnera, često svojim postupcima zapravo odguruju partnera.
Iako se preokupirano vezani pojedinci mogu ponašati očajno ili nesigurno, takvo ponašanje samo pojačava njihove strahove. Kada su nesigurni u osjećanja partnera i u stabilnost veze, postaju nametljivi, zahtjevni ili posesivni. Takođe mogu partnerovu potrebu za samostalnošću doživjeti kao potvrdu vlastitih strahova. Na primjer, ukoliko njihov partner počne više vremena provoditi s prijateljima, mogu pomisliti: „Eto, vidiš? On me ne voli. To znači da će me ostaviti. Bila sam u pravu što mu nisam vjerovala.“
Odbijajući (izbjegavajući) stil – osobe s ovim stilom imaju tendenciju da se emocionalno distanciraju od svog partnera. Možda traže izolaciju i doživljavaju „pseudo-nezavisnost“, preuzimajući brigu samo o sebi. Često su okrenute sebi i mogu biti pretjerano usmjerene na vlastitu udobnost.
Pseudo-nezavisnost je iluzija, jer svakom ljudskom biću treba veza. Ipak, osobe s ovim stilom vezivanja teže životu usmjerenom ka sebi i poriču značaj voljenih, pa im je lako da se odvoje. Obično su psihološki zaštićene i u stanju da se emocionalno „ugasе“. Čak i u intenzivnim ili emotivno napetim situacijama, one su u stanju isključiti vlastita osjećanja i ne reagovati. Na primjer, ako je njihov partner uznemiren i prijeti da će ih napustiti, mogu reći: „Baš me briga.“
Plašljivi (strahujući) izbjegavajući stil – osoba s ovim stilom vezivanja živi u ambivalentnom stanju, gdje se istovremeno plaši biti i preblizu i predaleko od partnera. Pokušava držati osjećanja na distanci, ali u tome ne uspijeva. Ne može se riješiti anksioznosti niti pobjeći od vlastitih osjećanja. Stoga često doživljava emotivne „oluје“ i česta promjenjiva raspoloženja. Vezu sagledava tako da ima potrebu približiti se drugome da ispuni svoje potrebe, ali ne previše, jer bi je to moglo povrijediti. Drugim riječima, osoba čijoj se bliskosti teži radi sigurnosti ista je ona osoba od koje se plaše da ne budu povrijeđeni. Zbog toga ne postoji organizirana strategija kako ostvariti ispunjenje potreba od strane drugog.
Kao odrasli, ovi pojedinci često ulaze u teške ili turbulentne veze, s mnogo uspona i padova. Strahuju da će biti napušteni, ali im isto tako teško pada bliskost. Mogu se „držati“ partnera kada se osjećaju odbijeno, a onda se osjećaju zarobljeno kada su mu preblizu. Često izgleda kao da se tajming potreba ne poklapa između njih i njihovih partnera. Osoba s ovim stilom vezivanja može čak završiti u vezi koja uključuje zlostavljanje.
Stil vezivanja razvijen u djetinjstvu, na temelju odnosa s roditeljem ili starateljem, ne mora nužno odrediti vaš način vezivanja s onima koje volite u odraslom dobu. Ako otkrijete koji je vaš stil vezivanja, možete pronaći načine da se suprotstavite odbrambenim mehanizmima koji vas sprečavaju da se približite ili emotivno vežete, te raditi na tome da razvijete „izgrađenu sigurnu vezu“.
Možete preispitati svoje odbrane tako što ćete izabrati partnera sa sigurnim stilom vezivanja i raditi na ličnom napredovanju unutar te veze. Terapija može biti korisna za izmjenu neadekvatnih stilova vezivanja. Postajući svjesni svog stila vezivanja, vi i vaš partner možete zajednički preispitati nesigurnosti i strahove, proizašle iz starog obrasca vezivanja, te razviti nove stilove kako biste održali zadovoljavajući partnerski odnos.