Da li se i vama diže kosa na glavi kad pomislite da ćete za praznike morati otići kući, da provedete vrijeme „zarobljeni“ s porodicom? Kad pomislite na sve provokacije, omalovažavanja, kritike i scene koje se ponavljaju iz godine u godinu?
Niste jedini.
Mnogi ljudi odlazak kući za praznike doživljavaju kao nešto što bi najradije izbjegli, kao obavezu od koje bi pobjegli. Ako su odnosi u porodici teški i napeti, ako je tokom odrastanja bilo trauma, alkoholizma, nerazumijevanja ili nasilja, onda je ovo sasvim razumljivo.
Tokom psihoterapijskog rada, čula sam od mnogih ljudi da su im praznici najmučniji jer ih moraju provesti u disfunkcionalnoj porodici, često i sa širom rodbinom, a pošto su neradni dani, nemaju ni mogućnost da se fizički udalje.
Svako u porodici ima određenu ulogu, a djeci najčešće pripadne neka od ovih: dežurni krivac, žrtveni jarac ili mirotvorac.
U svakom slučaju, ako ste vi često u situaciji da se u porodici branite od napada i optuživanja kako ste vi krivi za sve loše što se ikada desilo ili ste onaj koji na kraju ispašta zbog grešaka svih drugih ili je vaš zadatak da mirite zavađene roditelje ili braću i sestre, onda vam je jasno koliko je sve ovo bolno i iskrivljeno.
Izlazak iz svoje uloge podrazumijeva da i drugi moraju napraviti izmjene u svojim ulogama, ali oni to često ne žele, pa im ponašanje onoga ko bi nešto da mijenja ne odgovara.
Dakle, scenario je sljedeći:
1. Čin
Dugo se niste vidjeli s porodicom, u sjećanju su vam samo lijepe slike i želite ih vidjeti. Čujete se s njima i oni su vas se poželjeli, govorite jedni drugima kako će ove godine sve biti drugačije.
2. Čin
Dolazite kući, nekoliko sati je sve u redu, ali kada su se svi opustili i kad je prošlo malo vremena, svi ulaze u svoje stare uloge.
3. Čin
Ljuti na sebe što ste i pomislili da može biti drugačije, odlučujete da više nećete dolaziti ili da je ovo posljednji put da ste nešto uradili, rekli, pristali na nešto…
Ako želite da vam ovi praznici s porodicom budu mirniji, ono što možete uraditi je:
- Shvatite koju ulogu igrate u porodičnom sistemu. Ako ne možete odmah znati, razmislite o tome ko vam je omiljeni lik iz bajke ili koja pjesma vas „dokrajči“. Moguće je da se tamo kriju odgovori.
- Dajte odgovornost i preuzmite odgovornost. Mi ne možemo uzrokovati tuđe ponašanje osim ako ne primijenimo fizičku silu, npr. nekoga gurnemo i taj neko padne. U svim drugim situacijama razmjenjujemo poruke koje mogu imati različita značenja. Kako će neko doživjeti poruku, zavisi od te osobe. Isto tako, zavisi od vas kako ćete reagovati na poruke koje vam stignu iz okruženja.
- Odlučite unaprijed kako želite reagovati na situacije koje su se ranije često dešavale – neadekvatne kritike, poniženja, prijetnje… razvijte plan djelovanja za svaku od tih situacija.
- Odbijte preuzeti odgovornost za nečije odluke i život. Niste vi krivi za loš brak roditelja niti za to što su vam brat ili sestra donijeli loše odluke. Također, ni oni nisu krivi za vaše sadašnje odluke.
Najvažnije što trebate znati jeste da teški porodični praznici nisu samo vama takvi. Mnogima praznici također nisu asocijacija na radost, već na bol.
Ako i dalje patite zbog svega što se dešavalo u porodici tokom odrastanja i ne znate kako dalje, psihoterapija vam može značajno pomoći.
Autor: Sanja Perković