Istraživačke studije, izvještaji državnih institucija, stručnjaci, mediji, pa i stručna literatura najčešće fokusiraju negativne aspekte kada govore o porodici. Tako se spominje haotična, rigidna, razorena, nepotpuna, psihosomatska, alkoholičarska, shizofrena, nasiljem organizirana porodica i slično. Kada ipak govorimo o tretmanu i psihoterapiji porodice, važno je znati, odnosno prepoznati i upoznati njene snage, moć i utjecaj, što će odrediti krajnji ishod susreta porodice s teškoćama i nepovoljnim životnim događajima.
U svom hodu kroz vrijeme, porodica se neizbježno, gotovo svakodnevno, susreće s različitim izazovima, rizicima, problemima, gubicima i zastojima, koji je povremeno dovode u stanje krize i blokade.
Kriza nastaje kada porodica nije u stanju nastaviti se razvijati, već se zaustavlja – „zamrzava“ se njen rast i razvoj (npr. djeca ostaju dugo u porodici porijekla, premda bi trebala kreirati vlastite, ili se npr. porodična pravila ne mijenjaju u skladu s odrastanjem njenih članova, ili se ne prave promjene u skladu s potrebama njenih članova i slično).
Bilo da su krize očekivane, kao što je slučaj ulaska u novi životni ciklus, npr. zasnivanje braka, kada romantični ljubavni zanos prelazi u zreo i zdrav ljubavni odnos, bilo da su nastale kao ishod suočavanja s problemima u partnerskim odnosima, ili su došle iznenada kao nepredvidiv i težak životni događaj (smrt člana porodice, gubitak posla, prirodna katastrofa, teška bolest…), KRIZA postaje problem ako porodica nije u stanju, ne posjeduje snage da nastavi svoj razvojni put, savladavajući nastali problem.
To je najčešće dovodi u psihoterapiju. Ishod terapijskog tretmana u velikoj mjeri zavisi od stavljanja u funkciju njenih snaga.
Terapijske intervencije su dobrim dijelom usmjerene na identifikaciju, oživljavanje, obnavljanje i ciljano aktiviranje njenih snaga.
Terapijski rad s porodicom, prema doktrini Sistemske porodične psihoterapije, u fokus stavlja zdrave porodične snage i funkcionalne obrasce ponašanja, koje treba otkriti, a pri tome mogu pomoći pitanja poput:
- Šta je porodica sve činila da razriješi problem?
- Šta čini kada problem bar nakratko izostane ili je manje prisutan?
- Kako bi izgledalo, šta bi se događalo da problem nekim čudom nestane?
Tim i sličnim pitanjima istražuju se informacije o sposobnostima porodice da se uhvati u koštac sa teškoćama. Osvještavanje i oživljavanje njenih snaga, daje porodici ohrabrenje i moć nad problemom.
Istraživanja u oblasti porodične nauke, jedno iz 1997. godine, provedeno od strane Američke asocijacije porodičnih i potrošačkih nauka, koje je istraživalo otpornost porodice, te Nacionalno istraživanje dječjih trendova iz 2007. godine, bacila su novo svjetlo na značaj zaštitnih faktora u porodičnim faktorima oporavka. Na osnovu ovih istraživanja, čini se da ovi faktori imaju presudnu ulogu u mogućnosti porodice da se oporavi i ponovo “stane na noge” nakon kriza i nezgoda koje su je zadesile.
Porodicu jakom ne čini samo jedno svojstvo. Snaga dolazi od toga kako njeni članovi komuniciraju, kako se međusobno odnose, šta porodica radi kao grupa, odnosno šta njeni članovi rade pojedinačno kako bi pružili podršku, utjehu, ohrabrenje jedni drugima, kako se suočavaju sa stresovima…
Evo nekoliko univerzalnih snaga i sposobnosti koje porodica kao bio-psiho-socijalna zajednica može imati, stvarati i promovisati.
KOMUNIKACIJA
Snažne porodice komuniciraju lako, dobro, često, otvoreno, jasno i direktno. Među njima se odvija mnogo razmjene osjećaja, nada, snova, strahova, zadovoljstva, tugovanja i iskustava.
Vjerovatno je najvažnija komunikacijska vještina SLUŠANJE.
Aktivno slušanje je esencijalno u porodičnoj komunikaciji. Podrazumijeva neprekidanje sagovornika, posvećivanje pažnje onome što govori, davanje neverbalnih znakova razumijevanja onoga što kazuje, kao i poticanje da do kraja iskaže ono što želi.
Ovakav odnos donosi mir i spokoj u porodicu, a u psihoterapiji je snažno sredstvo vraćanja izgubljenog povjerenja.
ZADOVOLJSTVO
Jake porodice temelje svoj životni stil na onome što si mogu pružiti i u tome uživaju. Zahvalne su i raduju se onome što imaju, ne žaleći za onim što nemaju.
Zadovoljstvo je stanje u kojem je čovjek dovoljno sretan s onim što ima ili onim što on jeste, ne žaleći za nečim višim ili drugačijim.
PORODIČNA PROŠLOST
Jake porodice imaju potrebu za povezanošću s prošlošću, one imaju historiju i pod njenim su utjecajem.
Porodična historija obezbjeđuje korijene i osjećaj pripadanja.
Porodična historija se stvara pričanjem najdražih porodičnih priča, važnih događaja koji su se dogodili članovima porodice ili pak ostajanjem u kontaktu s porodičnim članovima kada se odsele, odlascima na porodična okupljanja, pismima i dr. Pored toga, osiguravaju da djeca poznaju članove familije, održavanjem porodičnih tradicija i slično.
Kontakt s porodičnom prošlošću daje članovima osjećaj snage, pripadanja i identiteta.
HUMOR
Porodice koje imaju veselja u svom životu obično se osjećaju dobro u svojoj koži.
Čini se sasvim razumnim da se, posjedovanjem smisla za humor, porodice lakše suočavaju sa životnim stresorima i krizama. Humor se može koristiti kao instrument za nošenje s porodičnim problemima. Humor jača porodicu, daje joj perspektivu i osjećaj moći, a odbacuje ljutnju i agresivnost, te doprinosi oslobađanju napetosti među porodičnim članovima.
OTPORNOST
Porodična otpornost ogleda se u mogućnosti da se pronađu i njeguju snage potrebne porodici kako bi se uspješno nosila sa životnim izazovima. Snažne porodice pomažu djeci da usvoje otporna ponašanja kroz savladavanje vještina rješavanja problema. To rade i kada pružaju nekritičku podršku i osjećaj sigurnosti i zajedništva.
Vrijednosti i vještine oblikovane u porodici članovima pružaju uzor za oblikovanje vlastitih života.
Porodice koje nauče kako da se nose s izazovima i da izađu u susret individualnim potrebama svojih članova otpornije su na stres i krize. Otporne porodice rješavaju probleme u međusobnoj saradnji, kreativnim zajedničkim razmišljanjem i otvorenošću prema drugima i njihovim idejama.
SAMOPOŠTOVANJE
Visoko samopoštovanje i dobro osjećanje u vlastitoj koži čini suočavanje sa životnim izazovima lakšim. Porodice koje vjeruju u mogućnost vlastitog uspjeha, najčešće su u stanju i da ga ostvare.
Dobro samopoštovanje pruža bazu za snažnu porodičnu zajednicu. Porodice koje ohrabruju i učestvuju u razvoju samopoštovanja svojih članova u mogućnosti su prihvatiti izvjesne neuspjehe kao normalne i ne dopuštaju im da ih spriječe u ponovnom pokušaju ka uspjehu. U stanju su nositi se s svakodnevnim izazovima i problemima koji im se nađu na putu i gledati na budućnost s uzbuđenjem i sigurnošću u provođenju svojih ciljeva. Porodice s visokim nivoom samopoštovanja, u pravilu, nisu spremne dopustiti drugima da odlučuju u njihovo ime ili da ih navedu da čine ono što ne žele.
ZAJEDNIŠTVO
Snažne porodice prepoznaju vrijednost i zadovoljstvo koje nastaje iz zajedničkog druženja i aktivnosti svojih članova. One znaju da moraju pružati podršku svojim članovima. One porodičnu povezanost smatraju faktorom opstanka.
Porodično zajedništvo ostvaruje se kroz svakodnevne rutine, tradicije i poslove koji afirmiraju članove i povezuju ih s porodičnim korijenima, kroz zabavu i obične događaje.
VRIJEDNOSTI
Vrijednosti su ogledalo onoga što jesmo, nade kulture i našeg jedinstvenog naslijeđa. One omogućuju i daju moć porodici da uspostavi prioritete i donosi odluke važne za život.
Vrijednosti utiču na svaku etapu donošenja odluka i pravljenja izbora. One utiču na ciljeve i alternative koje porodica čini. One su životni putokaz.
OPTIMIZAM
Snažne porodice fokus prebacuju sa onoga što nisu učinile na ono što mogu učiniti, od onoga gdje nisu bile do onoga gdje mogu ići, od svojih slabosti do svojih snaga.
Optimizam ili pozitivno mišljenje može im pomoći da zadrže nadu tokom perioda negativnih događanja.
Govore sebi „ja mogu“, umjesto „ja ne mogu“.
Oni vide čašu do pola punu.
DUHOVNOST
Porodice s osjećajem za duhovnost nose zahvalnost i osjećaj nade koji i male događaje u životu prepoznaje kao posebne. Duhovnost im pruža mogućnost da se nose i sa uspjehom i s neuspjehom. Duhovnost im pomaže u razumijevanju tuđih osjećaja, potreba i dobrobiti, što ih na dobar način povezuje s ljudima.
Porodična duhovna snaga dolazi iz dijeljenja sličnih vrijednosti i pronalaska vodilje kroz život.
Autor: Amira Gradinčić, porodična psihoterapeutkinja