Fobije

Šta su fobije i kako nastaju?
Fobija je neosnovan ili iracionalan strah od objekata, ideja ili situacija. Kaže se da je to iracionalan strah zato što osoba sa fobičnim strahom često nema racionalnih i razumljivih razloga zbog kojih se boji određene stvari. Većina nas će pomisliti da je strah od konkretnog objekta, npr. pauka ili zmije, osnovan, jer te životinje hipotetički mogu da nas povrijede, ali također ćemo priznati da su takve situacije veoma rijetke i da je vjerovatnoća povrede ili smrtnog ishoda vrlo mala. Ovdje intuitivno možemo zaključiti da se ljudi boje određenih stvari jer im mogu nanijeti bol ili štetu, čime štite svoj bazični, prije svega fizički integritet. Međutim, nije samo strah od smrti i uništenja u osnovi etiologije fobičnog poremećaja. Razna sadašnja i prošla neugodna iskustva stvaraju unutrašnji konflikt i čine povoljnim uslove za nastanak fobije. Uspješan terapeut, radom sa klijentom, može doprijeti do potisnutih iskustava koja na svjesnom nivou klijent ne uspijeva povezati odmah sa svojim strahom.

Unutrašnja strepnja koja u čovjeku postoji teži da se izbaci napolje jer je patogena, višak, smeta osobi da normalno funkcioniše. Stvara joj nemir. Ona traži svoj put napolje, i u slučaju fobija, projektuje se u vanjski objekt od koga se, srećom, može pobjeći. Tako svijest pravi korisnu spregu i izbacuje neprijatno osjećanje straha u objekt ili situaciju koja se može izbjeći, i od koje će se, kad god može, kloniti.

Fobijski simptomi nemaju tendenciju velikih oscilacija tokom života. Uglavnom nastaju u ranom djetinjstvu, ali se mogu javiti i kasnije u životu, kao što je slučaj sa socijalnim fobijama.

Fobija ili anksioznost?
Važno je napraviti razliku između fobije i anksioznosti. Iako fobija, prema klasifikaciji bolesti, spada u anksiozni poremećaj, razlika je u tome što se kod anksioznosti ne javlja fobična strukturacija. Drugim riječima, generalizirani anksiozni poremećaj, kao i panični poremećaj, nemaju konkretan objekt koji izaziva strah. Kod njih je dominantno isključivo osjećanje jake anksioznosti ili lebdećeg, stalno prisutnog straha i brige, s promjenama u intenzitetu. S druge strane, kod fobija također postoji osjećaj anksioznosti, ali samo u situacijama kada se osoba susretne s objektom fobije, ili kada ga predviđa. Fobije se veoma rijetko javljaju izolovano – uglavnom postoje zajedno s drugim, prije svega anksioznim, ali i depresivnim poremećajima.

Vrste fobija
Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, fobije spadaju u širu grupu neurotskih, sa stresom povezanih i somatoformnih poremećaja. To zvuči „klinički“, i mnogi ljudi ih ne smatraju psihičkim poremećajem. Upravo zbog široke rasprostranjenosti fobija, one se uglavnom prihvataju kao problem – ponekad i pomodarstvo, jer „svako od nas ima poneku fobiju“. Što je, ruku na srce, prilično tačno. No, to nas ne čini „nenormalnim osobama“. Poznato je u psihologiji i psihoterapiji da idealno ne postoji.

Specifične fobije
U svakodnevnom razgovoru najčešće se spominju specifične fobije. To su, kako samo ime kaže, iracionalni strahovi od specifičnih objekata, situacija, aktivnosti… Karakterizira ih osjećaj straha pri suočavanju s fobogenim objektom i predviđanje susreta s njim. Najčešće navođeni objekti specifičnih fobija su životinje, visina, letenje, bolest ili povreda, oluja i mrak. Prema nekim istraživanjima, javljaju se kod gotovo četvrtine opće populacije.

Agorafobija (agora – trg, grč.)
Predstavlja strah od otvorenih prostora, trgova i ulica. Strah u ovim situacijama najčešće prati iščekivanje paničnog napada ili simptoma sličnih paničnom napadu, koji sa sobom nose strah od smrti ili ludila. Razlozi za nastanak agorafobije mogu biti višestruki: osoba može povezati svoje ranije traumatsko iskustvo paničnog napada na ulici s određenim mjestom, pa potom generalizirati taj strah na sva otvorena mjesta i izbjegavati ulice i trgove jer ih povezuje s neprijatnim iskustvom. Također, osobe mogu projektovati svoje duboke nesvjesne strahove iz različitih razloga na vanjsku sredinu i bojati se otvorenog prostora bez jasnog, racionalnog objašnjenja. Relativnu sigurnost osoba pronalazi kod kuće i ne izlazi na, za nju „opasna“ mjesta, gdje bi mogla doživjeti panični napad ili slična, za nju katastrofalna, neprijatna stanja.

Socijalna fobija
Ovo je vrsta fobije koju karakterizira iracionalan strah od procjene i kritike drugih ljudi. Osoba u prisustvu drugih doživljava snažnu neprijatnost uzrokovanu strahom od poniženja, sramoćenja, zbunjenosti i eventualnih „blamova“ koje bi drugi mogli vidjeti. U svom pojavnom obliku socijalna fobija može se izraziti kroz strah od javnih skupova, javnog nastupa, susreta i razgovora s većim brojem ljudi, konzumiranja hrane pred drugima, obavljanja svakodnevnih higijenskih radnji, nemogućnosti kontrole sfinktera, straha od gubitka svijesti ili povraćanja pred drugima… Manifestira se kao nemogućnost uspostavljanja verbalne komunikacije i ograničavanje ponašanja u većoj ili manjoj grupi ljudi. Ukratko, osoba izbjegava svaku socijalnu situaciju u kojoj bi se mogla osjetiti poniženom, neadekvatnom i manje vrijednom. Često je praćena vegetativnim simptomima, poput drhtanja, crvenjenja i lupanja srca.
U kognitivno-bihevioralnoj terapiji za ovakve i slične poremećaje koriste se, između ostalog, i vježbe za prevladavanje stida, gdje se osoba potakne da učini nešto što naizgled djeluje besmisleno ili čak bizarno pred velikim brojem ljudi, a što joj nikada ne bi palo na pamet. Naravno, postupak uvođenja u takav zadatak je postepen i podijeljen u više koraka, ali cilj je da osoba uvidi da ne gledaju svi samo u nju, da to što čini nije ništa strašno ni sumanuto i da nije katastrofa ako neko pomisli da je luda ili dokon. Primjeri takvih vježbi su čitanje govora usred prometne ulice, razgovor sa zamišljenim prijateljem u kafiću itd.

Neke od najčešćih i najzanimljivijih fobija

Fobija od letenja
Mnogi ljudi nikada javno ne priznaju da ih je strah aviona, odnosno da imaju fobiju od letenja. Jednostavno izbjegavaju letjeti i radije biraju autobus, voz ili automobil kao prevozno sredstvo. Kao i svaka fobija, i ova uzrokuje disfunkcionalnost kod čovjeka, pogotovo ako zbog posla ili privatnih obaveza mora često letjeti. Mnoge svjetske aviokompanije osmislile su terapijske programe za osobe s ovim strahom, i postoji posebna služba koja se time bavi. Iako na svjesnom nivou većina tih osoba zna da je vjerovatnoća nesreće u avionu hiljadama puta manja nego u automobilu, ono što fobiju od letenja čini tako intenzivnom i parališućom jeste osjećaj da ste daleko od tla i da vam nema pomoći. Nemate doživljaj kontrole nad situacijom, osjećate se prepušteni sudbini. Čovjek u automobilu ima doživljaj nadzora, on upravlja vozilom i u svakom trenutku ga može zaustaviti, pokrenuti, odabrati pravac kretanja. Pored psihoterapije, tehnike relaksacije i disanja mogu biti od velike pomoći kako bi se smanjio intenzitet straha.

Fobija od zubara
Ova fobija često se izdvaja baš zbog poteškoća i posljedica koje može donijeti. Osobu pri samoj pomisli na stomatološku ordinaciju, iglu i intervencije, preplavljuje osjećaj straha. Izbjegavanjem objekta fobije nastaju ozbiljni stomatološki problemi. Procjenjuje se da ova fobija pogađa oko 5% odrasle populacije.

Fobija od bolesti
Ovo nije isto što i hipohondrija, iako se ponekad prepliću. Hipohondrija se ubraja u somatoformne poremećaje, koje karakterizira složena interakcija tijela i psihe. Karakteristično je konstantno žaljenje na tjelesne simptome za koje ne postoji fiziološka osnova, kao i stalno preispitivanje vlastitog fizičkog zdravlja i potreba za (još jednom) provjerom uzroka simptoma. Hipohondrija je stalna preokupacija mogućnošću postojanja jednog ili više često progresivnih somatskih poremećaja.

Fobije povezane s drugim osobama
Strah da će neko poginuti u saobraćajnoj nesreći, da će se razboljeti od određene bolesti, itd. Od anksioznosti ih dijeli tanka linija, a to je specifikacija situacije koja bi mogla zadesiti dragu osobu, za razliku od konstantne brige i nediferenciranog straha.

Školske fobije
Dijete pokazuje teškoće da se odvoji od majke, ne usuđuje se napustiti kuću, plače i boji se. Ovdje treba isključiti mogućnost da dijete manipulira plačem i burnim reakcijama usljed straha od loše ocjene iz nekog konkretnog predmeta.

Fobije od stvarnih osoba (ljekara, policajaca i uopće uniformisanih lica, osoba s tjelesnim nedostacima), kao i od nestvarnih bića poput marsovaca, đavola, vještica i babaroga.
Strah može biti povezan sa simbolikom autoriteta koji te osobe predstavljaju, ali može biti i rezultat traumatskog doživljaja s konkretnim licem ili samom prisutnošću te osobe u nekoj neprijatnoj situaciji, pa je osobu i tu situaciju zauvijek povezala s nečim negativnim. Fobije od izmišljenih, nestvarnih bića najčešće se javljaju u djetinjstvu i vremenom nestaju.
Klaustrofobija (strah od zatvorenog prostora), niktofobija (strah od mraka), arahnofobija (strah od pauka), aglofobija (strah od bola), brontofobija (strah od nevremena), karcinofobija (strah od raka), dromofobija (strah od prelaska ulice), pekatofobija (strah od grijeha), fazmofobija (strah od duhova), herpetofobija (strah od gmizavaca), numerofobija (strah od brojeva), ofidiofobija (strah od zmija), genofobija (strah od seksa), pirofobija (strah od vatre), omitofobija (strah od ptica), fobofobija (fobija od fobije), ksenofobija (strah od stranaca), hemofobija (strah od krvi), tripanofobija (strah od injekcije), fotofobija (strah od svjetlosti), dendrofobija (strah od drveća), amaksofobija (strah od vožnje), entomofobija (strah od insekata), triksaidekafobija (strah od broja 13), fobije od dugmeta, nekog određenog slova, rupa, ćoškova, strah da će osoba biti živa sahranjena…

Posljedice fobija
Lako je reći da se od fobogenog objekta može pobjeći. No, da li je baš tako jednostavno živjeti sa saznanjem da tamo negdje postoji katastrofalan objekt straha koji nas može paralizirati? Što ako nam ometa uobičajene aktivnosti kod kuće, na poslu ili na ulici? Neke fobije mogu biti toliko snažne da osobu onemogućuju u svakodnevnom funkcionisanju. Teži oblici agorafobije, spomenuti ranije, praktično drže osobu zatvorenom u kući. Fobičar je bespomoćan, postaje ovisan o drugima i trpi mnogo patnje, pogotovo kad shvati iracionalnost svog straha. Snalaženjem za ličnu sigurnost, ipak ublažava osiromašenje svog života.

Bila „mala“ ili „velika“, nijedna fobija nije bezazlena. One uzrokuju nelagodu i izazivaju strah. Fobije treba razumjeti i prići osobi sa povjerenjem i empatijom. Iako se od bube ili pauka može pobjeći – zašto bi nam takve sitnice kvarile sreću? To je ipak, u konačnici, samo insekt.

Dunja Reljić, master kliničke psihologije