Postoji značajna razlika između zdravih osjećanja i psiholoških poremećaja. Ono što zbunjuje jeste da često osjećanje i poremećaj imaju sličan naziv, pa je laicima teško prepoznati da li se radi o prolaznom stanju ili o ozbiljnom problemu.
Jedan od problema je što se u govoru ustalilo da se određena osjećanja imenuju nazivima poremećaja. Tako se često čuje da neko ko je tužan kaže za sebe da je depresivan, a osoba koja se jako naljuti često bude okarakterisana kao histerična i tako dalje.
Poseban problem predstavlja osjećanje anksioznosti i anksiozni poremećaj. Anksioznost je osjećanje koje doživljavamo onda kada procjenjujemo da naša trenutna životna situacija nadilazi naše trenutne kapacitete. Što više situaciju doživljavamo zahtjevnijom, a naše sposobnosti kao nedovoljno razvijene, to će osjećanje anksioznosti biti intenzivnije. Većina zdravih ljudi s vremena na vrijeme osjeća anksioznost, jer se svi nađemo u novim situacijama koje testiraju naše vještine.
Nasuprot tome, anksiozni poremećaj predstavlja dugotrajni problem u psihičkom funkcionisanju. Pored osjećanja anksioznosti, on uključuje brojne druge psihološke i fizičke simptome. Često se javljaju intenzivna osjećanja straha i panike, drhtanje ruku, preznojavanje, „knedla“ u grlu, grč u stomaku, osjećaj kao da se „gubi tlo pod nogama“, ubrzano lupanje srca, doživljaj kao da osoba „nije tu“, doživljaj kao da se sve odvija na nekoj pozornici i brojni drugi simptomi.
Anksiozni poremećaj zahtijeva psihoterapiju, a često i terapiju lijekovima. Ako je osoba motivisana za promjenu, moguće je relativno brzo i uspješno ostvariti željene pomake ka kvalitetnom i ispunjenom životu.
Autor: Sanja Perković