Postoji mnogo naziva koji se koriste za anksioznost, npr. tjeskoba, nervoza, zabrinutost, panika, napetost i slično. Anksioznost je dio života i povremeno je svi imamo. Svi doživljavamo anksioznost s vremena na vrijeme kada se nalazimo u stresnim situacijama, npr. kada odlazimo na važan sastanak, odlazimo na pregled, imamo ispit, čekamo rezultate pregleda itd. Tada se brinemo kakav će biti ishod i kako će to utjecati na naš život. Kada smo u stresnim situacijama možemo se toliko njima zaokupiti da to počne utjecati na naše ponašanje. Možemo previše jesti, previše pušiti, zaboraviti jesti, osjećati da nam srce ubrzano lupa, da nam se ruke znoje itd. Sve su to simptomi anksioznosti. U većini situacija anksioznost prestaje kada prestanu okolnosti koje je izazivaju. Međutim, ako je anksioznost stalno prisutna i ometa nas u svakodnevnom funkcionisanju i blokira, tada se najvjerovatnije radi o anksioznom poremećaju.
Anksioznost se ispoljava nizom tjelesnih simptoma kao što su lupanje srca, znojenje, podrhtavanje ruku ili tijela, suha usta, otežano disanje, osjećaj topline, mišićna napetost, osjećaj knedle u grlu itd.
Psihički simptomi anksioznosti su osjećaj slabosti, strah da ćete umrijeti, poludjeti, pretjerana zabrinutost i dr. Ako su ovi simptomi reakcija na neku situaciju koja vas brine i ako prestanu kada ta situacija prođe, onda se radi o očekivanoj anksioznosti. Međutim, ukoliko su neki od simptoma stalno prisutni, o tome bi trebalo razgovarati s psihoterapeutom.
Anksioznost se može javiti u raznim oblicima i ispoljiti na različite načine. Na primjer, anksioznost se može ispoljiti kroz napade panike, razne fobije (agorafobija, strah od pauka, visine itd.), generaliziranu anksioznost (tzv. pretjerana briga), zdravstvenu anksioznost (tzv. strah od smrti i bolesti), opsesivno-kompulzivni poremećaj (stalno ponavljajuće zastrašujuće misli i rituali koje osoba provodi kako bi umanjila strah), socijalnu anksioznost (strah od javnog nastupa, stidljivost u komunikaciji), nesanicu (problem da se zaspi, plitak san, rano buđenje itd.), psihosomatske tegobe (problemi s varenjem, tenzijske glavobolje, visok krvni pritisak, povišen holesterol, astma, čir itd.). Iako svi ovi poremećaji mogu izgledati vrlo različito, u njihovoj osnovi stoji isti uzrok – anksioznost.
Problemi s anksioznošću nastaju kada je osoba preosjetljiva, odnosno kada su njeni „alarmni sistemi” previše osjetljivi i uključuju se prerano, tako da se anksioznost javlja u pogrešno vrijeme. Ako osoba doživljava anksioznost u situacijama u kojima drugi to ne čine, to govori da osoba ima preosjetljive „alarmne sisteme“.
Na pojavu anksioznih poremećaja utiču različiti faktori, poput iskustava u djetinjstvu, stresnih situacija, lične osjetljivosti, načina suočavanja sa stresom. Stresni događaji mogu biti gubitak emocionalno značajne osobe, prekid emotivne veze, pritisak na poslu, finansijski problemi, ozbiljna fizička bolest, velike životne promjene kao što su selidba, unapređenje na poslu, rođenje djeteta, vjenčanje itd.
Vrlo je važno da otkrijemo koja su naša uvjerenja o nastanku anksioznosti, budući da nas neka uvjerenja mogu spriječiti da riješimo problem. Na primjer, ako vjerujemo da su isključivo vanjske okolnosti odgovorne za pojavu anksioznosti, može nam se dogoditi da postanemo pasivni, vjerujući da samo promjena tih okolnosti može dovesti do poboljšanja našeg stanja. Na taj način vjerujemo da ništa ne možemo učiniti i da je događaj koji nas je snašao potpuno izvan naše kontrole.
Osobe koje imaju anksiozni poremećaj nisu zbog toga manje vrijedne kao ljudi, jer anksiozni poremećaj nije karakterna osobina, već poremećaj poput svake druge tjelesne bolesti. Zbog toga se može liječiti – poduzmite akciju i javite se psihoterapeutu kako bi vam pružio pomoć na tom putu.