Fobije su svakodnevna pojava, a osim toga što se riječ fobija kolokvijalno koristi kao zamjena za strah, često se pogrešno shvaća. Ljudi pod fobijama misle na svaki strah i na svako osjećanje koje uključuje zebnju i odbojnost, pa često možemo čuti da netko, osim što ima fobiju od pauka, zmija ili visine, ima i „fobiju“ od ljubavi, samoće ili obveza. Važno je razlikovati fobije od anksioznosti ili lebdećeg straha te od duboko potisnutih strahova koji imaju potpuno drugačno podrijetlo. No, krenimo od samog početka.
Što su fobije i kako nastaju?
Fobija je neutemeljen ili iracionalan strah od objekata, ideja ili situacija. Kaže se da je to iracionalan strah jer osoba sa fobičnim strahom često nema racionalne i razumljive razloge zbog kojih se boji određene stvari. Većina nas pomisli da je strah od konkretnog objekta, npr. pauka ili zmije, opravdan jer te životinje hipotetski mogu nanijeti štetu, ali i priznaje da su takvi slučajevi vrlo rijetki, a vjerojatnost ozljede ili smrtne ishoda izuzetno mala. Ovdje intuitivno zaključujemo da se ljudi boje određenih stvari jer im mogu nanijeti bol ili štetu, čime štite svoj temeljni, prvenstveno fizički integritet. Međutim, etiologija fobičnog poremećaja nije samo u strahu od smrti i uništenja. Razni sadašnji i prošli neugodni doživljaji i iskustva stvaraju unutarnji konflikt, čime se stvaraju povoljni uvjeti za nastanak fobije. Uspješan terapeut radom s klijentom može otkriti potisnuta iskustva koja klijent na svjesnoj razini ne povezuje odmah sa svojim strahom.
Unutarnja tjeskoba koja postoji u čovjeku teži da se izbaci van jer je patogena, višak, ometa funkcioniranje osobe. Ona stvara nemir. Traži izlaz, a u slučaju fobija, projektira se na vanjski objekt, od kojeg se – srećom – može pobjegavati. Na taj način, svjesni um stvara korisnu vezu, premještajući neugodno osjećanje straha na objekt ili situaciju od koje se treba, kad god je to moguće, držati podalje.
Fobijski simptomi obično ne osciliraju previše tijekom života. Najčešće se javljaju u ranom djetinjstvu, ali mogu se pojaviti i kasnije, kao npr. kod socijalnih fobija.
Fobija ili anksioznost?
Važno je napraviti razliku između fobije i anksioznosti. Iako fobija sama po sebi, prema klasifikaciji bolesti, predstavlja anksiozni poremećaj, razlika je u tome što kod anksioznog poremećaja nema fobične strukturacije. Drugim riječima, generalizirani anksiozni poremećaj, kao i panični poremećaj, nemaju specifičan objekt koji izaziva strah. Kod njih dominira osjećaj snažne anksioznosti ili lebdećeg, stalno iščekivanog straha i brige koji je trajan, uz varijacije u intenzitetu. S druge strane, kod fobija se anksioznost javlja samo u situacijama kada se osoba susretne s objektom fobije ili kada ga anticipira, odnosno predviđa njegovo pojavljivanje. Fobija se vrlo rijetko javlja izolirano – obično postoji zajedno s drugim, prije svega anksioznim, ali i depresivnim poremećajima.
Vrste fobija
Fobije se prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti svrstavaju u širu skupinu neurotičnih, poremećaja povezanih sa stresom i somatoformnih poremećaja. Zvuči rogobato i „klinički“, te ih većina ljudi ne smatra psihičkim poremećajem. Upravo zbog široke rasprostranjenosti, fobije se uglavnom prihvaćaju kao problem, čak i pomalo u smislu svakodnevnice, jer „svatko od nas ima barem jednu fobiju“. Ruku na srce, to je prilično točno. Ali to nas ne čini „nenormalnima osobama“. Poznato je u psihologiji i psihoterapiji da idealno stanje ne postoji.
Specifične fobije
U svakodnevnom razgovoru najčešće se spominju specifične fobije – iracionalni strahovi od određenih objekata, situacija, aktivnosti… One se karakteriziraju osjećajem straha pri suočavanju s fobogenim objektom ili anticipacijom susreta s njim. Najčešće spomenuti objekti specifičnih fobija su životinje, visine, letenje, bolest ili ozljeda, oluja i mrak. Prema nekim istraživanjima, javljaju se kod gotovo četvrtine opće populacije.
Agorafobija (agora – trg, grčki)
Predstavlja strah od otvorenih prostora, trgova i ulica. U tim situacijama strah je najčešće praćen iščekivanjem paničnog napada ili simptoma sličnih paničnom napadu, koji sa sobom nose strah od smrti ili ludila. Razlozi nastanka agorafobije mogu biti višestruki: osoba može povezati prethodno traumatično iskustvo paničnog napada na ulici s određenim mjestom, potom generalizirati svoj strah na sva otvorena mjesta i izbjegavati ulice i trgove jer su asocirani s prošlim neugodnim iskustvom. Također, duboko nesvjesni strahovi iz različitih razloga mogu se projektirati na vanjski svijet, zbog čega se osoba bez jasnog i racionalnog razloga boji otvorenog prostora. Osjećaj relativne sigurnosti nalaze kod kuće, izbjegavajući potencijalno opasna mjesta gdje bi mogli doživjeti panični napad ili slično, što izaziva katastrofalan, neugodan osjećaj.
Socijalna fobija
Ova vrsta fobije karakterizirana je iracionalnim strahom od procjene i kritike od strane drugih. Osoba u prisutnosti drugih doživljava intenzivnu nelagodu, uzrokovanu strahom od poniženja, srama, zbunjivanja i eventualnih „posramljivanja“ koje će drugi primijetiti. U svom izražaju, socijalna fobija može se manifestirati kao strah od javnih okupljanja, nastupa, susreta i razgovora s većim brojem ljudi, jedenja u prisutnosti drugih, obavljanja svakodnevnih higijenskih aktivnosti, nemogućnosti kontrole sfinktera, strahom od gubitka svijesti, povraćanjem pred drugima… Manifestira se kroz nemogućnost uspostavljanja verbalne komunikacije i ograničavanjem aktivnosti u maloj ili većoj grupi ljudi. Ukratko, osoba izbjegava svaku socijalnu situaciju u kojoj bi se mogla osjećati poniženom, neadekvatnom i manje vrijednom. Često je popraćena vegetativnim simptomima poput drhtanja, crvenila i lupanja srca.
U kognitivno-bihevioralnoj terapiji za ovakve i slične poremećaje koriste se, između ostalog, vježbe protiv stida koje osobu potiču da učini naizgled besmislene, ponekad bizarne stvari pred velikim brojem ljudi – stvari koje im inače nikada ne bi pale na pamet, a ponekad su čak i uznemirujuće da se u mislima izvedu. Naravno, proces postupnog uvođenja u radnju je postepen i podijeljen u korake, ali cilj je da osoba shvati da svi ne gledaju isključivo na nju, te da ono što ona čini nije ništa strašno ili sumanuto, niti je katastrofalno da netko pomisli kako je lud ili izvan kontrole. Primjeri takvih vježbi su čitanje govora na prometnoj ulici, razgovor sa zamišljenim prijateljem u kafiću itd.
Neke od najčešćih i najzanimljivijih fobija
Fobija od letenja
Mnogi ljudi nikada javno ne priznaju da se boje aviona, odnosno da imaju fobiju od letenja. Jednostavno izbjegavaju let, radije birajući autobus, vlak ili automobil kao prijevozno sredstvo. Kao i svaka fobija, i fobija od letenja uzrokuje disfunkcionalnost kod čovjeka, osobito ako zbog prirode posla ili privatnih obaveza često mora letjeti. Mnoge svjetske aviokompanije razvile su terapijske programe za te ljude, s posebnom službom koja se time bavi. Iako svjesno svaka od tih osoba zna da je vjerojatnost nesreće u avionu tisućama puta manja nego u automobilu, ono što ove fobije čini parališućima i toliko intenzivnima jest strah što se nalaze daleko od zemlje i da im nema pomoći. Ne doživljavaju kontrolu nad situacijom, osjećajući se prepuštenima sudbini. U automobilu čovjek ima osjećaj nadzora i kontrole – on upravlja vozilom te ga u svakom trenutku može pokrenuti, zaustaviti ili odrediti smjer kretanja. Uz psihoterapiju, tehnike relaksacije i pravilno disanje mogu biti od velike pomoći u umanjenju intenziteta straha.
Fobija od zubara
Ova fobija se često izdvaja upravo zbog svojih ograničenja i posljedica koje može prouzročiti. Već pomisao na stomatološku ordinaciju, iglu i intervencije preplavi osobu strahom. Izbjegavanjem objekta fobije stvaraju se stomatološki problemi koji mogu imati velike razmjere. Pretpostavlja se da se ova fobija javlja kod oko 5% odrasle populacije.
Fobija od bolesti
Ovo nije isto što i hipohondrija, premda se često prepliću. Hipohondrija spada u somatoformne poremećaje, koji se karakteriziraju složenom interakcijom tijela i psihe. Karakteristično je stalno žaljenje na tjelesne simptome za koje ne postoji fiziološka osnova, kao i neprestano preispitivanje tjelesnog zdravlja te potreba za (ponovnim) provjeravanjem uzroka simptoma. Hipohondrija je stalna preokupacija mogućnošću postojanja jednog ili više, često progresivnih, somatskih poremećaja.
Fobije vezane za druge osobe
Strah da će netko poginuti u prometnoj nesreći, da će se razboljeti od određene bolesti itd. Od anksioznosti ih razlikuje tanka linija koja podrazumijeva specifičnost situacije u kojoj bi mogla biti pogođena draga osoba, za razliku od stalne brige i nediferenciranog straha.
Školske fobije
Dijete pokazuje teškoće pri odvajanja od majke, ne želi napustiti kuću, plače i uplašeno je. Ovdje treba isključiti dječju manipulaciju plačem i agresivnim reakcijama kada treba ići u školu, što je uglavnom potaknuto strahom od loše ocjene iz određenog predmeta.
Fobije od stvarnih osoba (liječnika, policajaca i općenito uniformiranih lica, osoba s tjelesnim nedostacima, kao i od nerealnih bića poput Marsovaca, đavola, vještica i babaroga).
Strah može biti uvjetovan usporedbom autoriteta koje te osobe simboliziraju s roditeljima, ali može biti i posljedica traumatičnog iskustva s određenom osobom ili prisutnošću te osobe u neprijatnoj situaciji koja je ostavila trajan dojam. Fobije od nerealnih bića često su razvojne, javljaju se kod djece te s vremenom nestaju.
Klaustrofobija (od zatvorenog prostora), niktofobija (od mraka), arahnofobija (od pauka), aglofobija (od boli), brontofobija (od nevremena), karcinofobija (od raka), dromofobija (od prelaska ulice), pekatofobija (od grijeha), fazmofobija (od duhova), herpetofobija (od gmizavaca), numerofobija (od brojeva), ofidiofobija (od zmija), genofobija (od spola), pirofobija (od vatre), omitofobija (od ptica), fobofobija (fobija od fobije), ksenofobija (od stranaca), hemofobija (od krvi), tripanofobija (od injekcije), fotofobija (od svjetlosti), dendrofobija (od stabala), amaksofobija (od vožnje), entomofobija (od insekata), triksaidekafobija (od broja 13), fobije od gumba, određenog slova, rupa, kutova, strah da će osoba biti živono sahranjena…
Posljedice fobija
Lako se može reći da se od fobogenog objekta može pobjegavati. Ali, je li zaista tako jednostavno živjeti s činjenicom da negdje postoji katastrofalan objekt straha koji u nama izaziva preplavljujući strah i paralizira nas? Stvara li nam osobni i socijalni hendikep? Je li lako priznati da nam fobija često ometa normalno funkcioniranje na poslu, kod kuće, na ulici? Neke fobije mogu biti toliko paralizirajuće da ograniče kretanje ljudi. Ekstremni slučajevi agorafobije, spomenuti ranije, gotovo u potpunosti ograničavaju osobu. Čovjek se boji izaći na ulicu, boji se otvorenog prostora, zamišlja sve što bi se moglo dogoditi te ga preplavljuje strah. Osoba sa fobijom postaje nemoćna, ovisna o drugima te trpi mnogo patnje, osobito kada se suoči s iracionalnošću svojih strahova. Osiguravanjem vlastite sigurnosti ublažava se osiromašenje kvalitete vlastitog života.
Bilo „mala“ ili „velika“, nijedna fobija nije bezopasna. Sve one stvaraju nelagodu i izazivaju strah. Fobije treba razumjeti i pristupiti osobi s povjerenjem i suosjećanjem. Iako se od kukca ili pauka može pobjegavati – zašto bi nam takve stvari kvarile sreću? U konačnici, to je ipak samo insekt.