Sustavna obiteljska terapija je oblik psihoterapije koji pomaže pojedincima riješiti svoje probleme unutar konteksta njihove obitelji, gdje mnogi problemi vjerojatno počinju. Svaki član obitelji radi zajedno s ostalima kako bi bolje razumio grupnu dinamiku i kako njihovi pojedinačni postupci utječu jedni na druge i na cjelokupnu obiteljsku jedinicu. Jedna od najvažnijih pretpostavki sustavne obiteljske terapije je da ono što se događa jednom članu obitelji događa se svima u obitelji.
Sustavnu obiteljsku terapiju razvio je psihijatar Murray Bowen 1950-ih. Bowen je radio kao liječnik opće prakse u vojsci, zatim se prebacio na kliničku psihijatriju u Nacionalnim institutima za mentalno zdravlje te provodio istraživanje o obiteljima. Dok su se prethodne psihološke filozofije, poput Freudove teorije, usredotočile na pojedinca, Bowenove ideje bile su usmjerene na obitelj. Smatrao je da je obitelj emocionalna jedinica te da će promjene u jednoj osobi dovesti do promjena u cijeloj grupi.
Kada se koristi
Mnogi psihološki problemi počinju rano u životu i proizlaze iz odnosa unutar obitelji porijekla ili obitelji u kojoj osoba odrasta, iako se ti problemi često javljaju kasnije. Obitelji u sukobu, kao i parovi te pojedinci zabrinuti za svoje biološke obitelji, mogu imati koristi od sustavne obiteljske terapije.
Osim obiteljskih sukoba, ovaj pristup liječenju može biti od pomoći kod:
- zlouporabe droga;
- zlouporabe alkohola;
- depresije;
- anksioznosti;
- bipolarnog poremećaja;
- poremećaja osobnosti;
- poremećaja prehrane;
- suočavanja s tjelesnim nedostacima i poremećajima.
Kako funkcionira
Bowen je izgradio SOT na osam ključnih principa:
- Diferencijacija sebe: Osjećaj individualnosti koji osoba razvija, umjesto da se oslanja na druge u svojoj obitelji ili društvenim skupinama.
- Trokut: Dinamika odnosa između troje ljudi, koja može utjecati na odnose s drugima u obitelji.
- Nuklearni emocionalni procesi obitelji: Obrasci odnosa koji se javljaju u obitelji, uključujući bračne sukobe, disfunkciju supružnika, oštećenje jednog ili više djece i emocionalnu udaljenost.
- Proces obiteljske projekcije: Roditelji mogu projektirati svoje osjećaje ili tjeskobe na svoju djecu, koja zatim mogu projektirati svoje osjećaje ili tjeskobe na druge.
- Višegeneracijski proces prijenosa: Male razlike u diferencijaciji između djece i roditelja mogu s vremenom dovesti do velikih razlika među članovima šire obitelji.
- Položaj braće i sestara: Redoslijed rođenja može utjecati na dinamiku među djecom, braćom i sestrama te roditeljima.
- Emocionalna nepovezanost: Neriješeni obiteljski sukobi mogu navesti neke ljude da potpuno prekinu vezu.
- Emocionalni procesi u društvu: Šire društvene i kulturne sile mogu utjecati na obiteljske odnose.
Ovaj pristup ima za cilj pomoći obiteljima da prepoznaju ta načela u svojim odnosima te potom rade na razvoju zdravih odnosa.
Što možete očekivati od terapije?
Na temelju svog poznavanja obiteljskih obrazaca i teorije sustava, koja promatra pojedinačne članove obitelji u kontekstu cjelokupne obitelji, Bowen je vjerovao da su osobnosti, emocije i ponašanja odraslih rezultat njihovog redoslijeda rođenja, njihovih uloga u obitelji porijekla te mehanizama suočavanja koje su razvili kako bi se nosili s emocionalnim obiteljskim teškoćama. Da bismo razumjeli obiteljski sustav, obitelj se mora promatrati kao cjelina, a ono što definira obitelj nije samo skup njenih članova, nego i način na koji oni međusobno komuniciraju i stvaraju jedinstvenu obiteljsku dinamiku.
Tijekom procesa sustavne obiteljske terapije, obitelj pojedinačno i zajednički radi na rješavanju problema koji izravno utječu na jednog ili više njenih članova. Svaki član ima priliku izraziti svoje misli i osjećaje o tome kako je pogođen, a obitelj zajednički pomaže pojedincu u potrebi te smanjuje pritisak na cijelu obitelj. Članovi istražuju svoje uloge unutar obitelji, uče kako ih, ako je potrebno, zamijeniti i kako se međusobno podržavati kako bi obnovili obiteljske odnose te ponovno izgradili zdrav obiteljski sustav.