Egzistencijalizam i obiteljska psihoterapija, iako se na prvi pogled mogu činiti kao dva različita pravca, zapravo se mogu vrlo uspješno povezati, osobito u kontekstu psihoterapijskog rada. Egzistencijalizam se fokusira na temeljna pitanja ljudskog postojanja, kao što su smisao života, sloboda, odgovornost, smrt, izolacija i patnja, dok obiteljska terapija, kao pristup, istražuje dinamiku i interakcije među članovima obitelji. Kroz spoj ovih dvaju pravaca, terapeuti mogu pomoći klijentima da dublje razumiju ne samo svoje unutarnje svjetove, već i međusobne odnose unutar obitelji.
Ključne točke povezivanja:
- Smisao i postojanje: Egzistencijalizam se bavi pitanjima o smislu života, osobito u kontekstu patnje i borbe sa situacijama koje se čine besmislenima. U obiteljskim odnosima, članovi obitelji često doživljavaju gubitak smisla ili patnju, što može biti uzrokovano razvodom, smrću, sukobima ili drugim krizama. Korištenjem egzistencijalnih principa, terapeuti mogu pomoći klijentima da se suoče s tim pitanjima i pronađu dublje značenje i smisao u svojim iskustvima.
- Smrt i konačnost: Tema smrti i njezine neizbježnosti česta je u egzistencijalističkom razmatranju, jer smrt postavlja granice postojanja, ali i poziva na puniji, autentičniji i odgovorniji životni ritam. U obiteljskoj terapiji, sličan pristup može se koristiti kako bi se klijentima pomoglo da se suoče s gubicima, kao i da se pomire sa stvarnim ili simboličnim “emocionalnim gubicima” unutar obitelji (npr. prekid odnosa, gubitak identiteta, razvod).
- Sloboda i odgovornost: Jedna od glavnih karakteristika egzistencijalizma je ideja da sloboda znači odgovornost. Iako obitelji mogu biti važna mreža podrške, svaki član ima odgovornost za svoje ponašanje i odluke. Obiteljski terapeuti mogu koristiti egzistencijalnu perspektivu da pomognu članovima obitelji da prepoznaju svoju odgovornost za dinamiku odnosa i načine na koje mogu kreirati promjene u svojim životima.
- Izolacija i povezanost: Egzistencijalizam često ističe izolaciju kao ključnu ljudsku dilemu. Iako obitelji nude mogućnost bliskih odnosa, često članovi obitelji osjećaju emocionalnu distancu, nesigurnost i otuđenost. U obiteljskoj terapiji, terapeuti mogu koristiti egzistencijalne tehnike kako bi pomogli obiteljima da prepoznaju i razumiju kako emocionalna izolacija utječe na njihov međusobni odnos i kako mogu graditi dublje i autentičnije veze.
- Učenje kroz krizu: Prema egzistencijalističkim teorijama, krize i patnja nisu samo prepreke, već mogu biti i prilike za rast i samoaktualizaciju. Ovo se može primijeniti na obiteljske krize, kao što su konflikti ili problemi s djecom, gdje terapeuti mogu koristiti filozofiju egzistencijalizma kako bi pomogli obitelji da pronađe novi smisao u teškim situacijama i iskoristi krizu kao priliku za rast i razvoj, odnosno za pozitivnu promjenu.
Praktična primjena u obiteljskoj terapiji:
- Fenomenološki pristup: Terapeut treba biti što prisutniji i fokusiran na stvarne doživljaje članova obitelji. Egzistencijalistički terapeuti često koriste fenomenološki pristup, koji naglašava doživljaje pojedinca u “ovdje i sada”. Ovaj pristup može se koristiti u obiteljskoj terapiji kako bi se omogućilo članovima obitelji da otvoreno izraze svoja osjećanja, čak i kada se suočavaju s teškim temama.
- Tehnike suočavanja sa smrtnošću: Egzistencijalne tehnike poput “pisanja epitafa” ili razmatranja “smrti” mogu se koristiti u terapeutskoj situaciji kako bi se obitelji pomoglo da prepozna svoje strahove, potisnuta osjećanja ili nesvjesna pitanja o gubicima. Ovo može pomoći članovima obitelji da se suoče sa stvarima koje su možda dugo ignorirane i da razviju dublje razumijevanje međusobnih odnosa.
- Paradoksalne intervencije: Korištenje paradoksalnih intervencija, poput izazivanja klijenata da prepoznaju kontradikcije u svom ponašanju, može pomoći u promjeni nepoželjnih obrazaca ponašanja. To je korisno kada članovi obitelji, unatoč želji da poboljšaju svoje odnose, svjesno ili nesvjesno održavaju destruktivne obrasce ponašanja.
Kako se moj odnos prema konceptu psihoterapije mijenjao tijekom procesa učenja?
Tijekom mog procesa edukacije iz sistemske obiteljske psihoterapije, često sam se vraćala egzistencijalizmu. Iako je početna fascinacija bila intelektualne prirode, kroz edukaciju i osobni razvoj, shvatila sam koliko je ovaj pristup u psihoterapiji blizak svakom pojedincu i univerzalnim temama koje se tiču smisla, postojanja i smrti. Kroz moj rad u sistemskoj obiteljskoj terapiji, došla sam do uvida da su pitanja o postojanju i smislu uvijek relevantna, bez obzira na terapijski modalitet. Povezivanje različitih terapijskih pravaca i tehnika, kao i prepoznavanje važnosti terapeutskog odnosa, postalo je ključno za moj razvoj kao terapeuta.
Kako ovaj koncept danas koristim u praksi?
Danas, u svom praktičnom radu, vidim da su egzistencijalna pitanja univerzalna i neizbježna. Iako se često nalazimo u situacijama koje zahtijevaju sistemski pristup, konkretnija rješenja, promjenu prvog reda, redukciju simptoma, to ne znači da se egzistencijalna pitanja ignoriraju. Naprotiv, u terapiji se naglašava važnost razumijevanja i uvažavanja svih faktora koji utječu na klijentovo stanje, uključujući obiteljske, društvene, kulturne i religijske aspekte.
Zajedno s klijentima, radim na prepoznavanju prepreka koje ometaju njihov razvoj i rast. Terapija je proces koji zahtijeva strpljenje, povjerenje i stalno preispitivanje kako bi se omogućilo klijentima da donesu svoje odluke, bilo da se odluče za promjenu ili da ostanu u postojećem stanju.
Samorefleksivna pozicija
Kroz proces edukacije, učenje iz iskustva i stalno preispitivanje, moje razumijevanje terapijskog procesa se transformiralo. Naučila sam da se terapija ne temelji samo na tehnikama i terapeutskim vještinama, već da je to prije svega ljudski susret, dinamičan proces i prostor u kojem se gradi odnos povjerenja kroz aktivno slušanje i razumijevanje klijenata kako bi se klijentove snage i kapaciteti usmjerili i korišteni za stvaranje željene promjene. Spontanost, integracija više terapijskih modaliteta, autentičnost, kao i razumijevanje da je terapija dugotrajan proces, postali su temelj mog sistemskog psihoterapijskog pristupa.
Zaključak
Egzistencijalizam i obiteljska terapija, kada se kombiniraju, mogu donijeti značajne koristi u radu s obiteljima koje se suočavaju s krizama, gubicima ili emocionalnim problemima. Korištenje egzistencijalnih principa kao što su sloboda, odgovornost, smrt i potraga za smislom pomaže obitelji da se bolje razumiju, prihvate svoje sukobe i pronađu izlaz iz teškoća kroz dublje, autentičnije međusobne odnose.
Autor: Iva Branković