Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT, eng. Cognitive Behavioral Therapy) oblik je psihoterapije koji naglašava važnost uloge mišljenja u tome kako se osjećamo i kako se ponašamo. Kognitivno-bihevioralni terapeuti objašnjavaju da je upravo naše mišljenje to koje uzrokuje osjećaje i ponašanja na određen način. Ako doživljavamo osjećaje koje ne želimo (disfunkcionalne emocije) ili se ponašamo na način koji ne želimo (disfunkcionalna ponašanja), važno je prepoznati način razmišljanja koji dovodi do tih osjećaja i ponašanja, a zatim naučiti kako ih zamijeniti ili promijeniti naš odnos prema njima, kako bismo postigli željena ponašanja i osjećaje. KBT se zasniva na znanstvenim principima, a brojna istraživanja potvrđuju njezinu učinkovitost za širok spektar problema. Klijent i terapeut zajedno rade na prepoznavanju i razumijevanju problema u smislu odnosa između misli, emocija i ponašanja. Pristup je uglavnom usmjeren na poteškoće ovdje i sada, temeljeći se na zajedničkom pogledu na klijentove poteškoće. To vodi postavljanju individualiziranih, vremenski određenih ciljeva i strategija tretmana koji se kontinuirano prate i evaluiraju. Kognitivno-bihevioralni terapeuti rade s pojedincima, obiteljima i grupama.
- KBT se temelji na kognitivnom modelu emocionalnih reakcija: Kognitivno-bihevioralna terapija počiva na znanstvenoj činjenici da naše misli uzrokuju naše osjećaje i ponašanja, a ne vanjske okolnosti same po sebi, poput ljudi, situacija ili događaja. To znači da možemo promijeniti način na koji razmišljamo kako bismo se osjećali i ponašali bolje – čak i ako se situacija sama po sebi ne promijeni.
- KBT je kraća i vremenski ograničena: ova se vrsta psihoterapije ubraja među „najbrže” oblike terapije u postizanju željenih terapeutskih rezultata. Prosječan broj susreta (bez obzira na vrstu problema) iznosi samo 10 do 16. Drugi oblici terapije, poput psihoanalize, mogu trajati godinama. Razlog zašto je KBT obično kraća jest njezin izrazito edukativni karakter i činjenica da uključuje „domaće zadaće”.
- Pouzdan terapeutski odnos je nužan za učinkovitu terapiju, ali nije jedino u središtu: neki oblici terapije polaze od toga da je glavni razlog zašto se ljudi osjećaju bolje postojanje pozitivnog odnosa između terapeuta i klijenta. Kognitivno-bihevioralni terapeuti smatraju da je dobar odnos važan, ali ne i dovoljan sam po sebi. Vjeruju da se klijenti mijenjaju kad nauče razmišljati drugačije, stoga se orijentiraju na poučavanje klijenata racionalnim vještinama samopodrške.
- KBT je zajednički rad terapeuta i klijenta: Kognitivno-bihevioralni terapeut želi saznati što klijent želi postići u životu (njegove ciljeve) i potom mu pomaže da ih ostvari. Uloga terapeuta jest slušati, poučavati i ohrabrivati, dok je uloga klijenta govoriti, učiti i primjenjivati naučeno.
- KBT se temelji na stoičkoj filozofiji: KBT ne govori ljudima što da osjećaju. Ipak, većina ljudi koji dolaze na terapiju ne želi se osjećati onako kako se trenutno osjeća. KBT poučava kako koristiti ili barem ublažiti nepoželjne osjećaje suočavajući se s neželjenim okolnostima. Naime, neželjene se situacije mogu dogoditi neovisno o tome jesmo li zbog njih uznemireni ili ne. Ako smo i uznemireni, onda imamo dva problema – sam problem i naše uznemirenje zbog njega. Većina razumnih ljudi želi imati što manje problema.
- KBT se služi sokratskom metodom: terapeuti ovoga pristupa žele vrlo dobro razumjeti klijentove brige, pa često postavljaju pitanja i potiču klijente da sami sebi postavljaju pitanja poput: “Kako znam da govore baš o meni?” “Možda govore ili se smiju nekome drugome?”
- KBT je strukturirana i usmjerena: Kognitivno-bihevioralni terapeuti imaju određeni plan za svaki susret. Tijekom svakog se susreta obrađuju specifične tehnike i koncepti. KBT je usmjerena na to da pomogne klijentu ostvariti ciljeve koje je sam postavio. U tom je smislu direktivna, ali KBT terapeuti ne govore klijentima što da rade – radije ih poučavaju kako nešto napraviti.
- KBT se temelji na edukativnom modelu: KBT počiva na znanstveno potvrđenoj pretpostavci da je većina emocionalnih i ponašajnih reakcija naučena. Zbog toga je cilj terapije „odnaučiti” klijenta neželjene reakcije i naučiti ga novim načinima reagiranja. KBT terapeuti se ne predstavljaju kao „sveznajući”, ali pretpostavljaju da, da je klijent doista znao ono čemu ga terapeut poučava, ne bi ni imao emocionalne i ponašajne poteškoće. Zato u KBT-u nema „samo razgovaramo”. Ljudi mogu „samo razgovarati” s bilo kime. Edukativni karakter KBT-a donosi dodatnu korist, budući da klijenti dugoročno zadržavaju postignute rezultate. Kada tijekom KBT-a shvate kako i zašto im nešto ide bolje (i kako i zašto im prije terapije nije išlo dobro), mogu nastaviti primjenjivati tehnike i nakon tretmana kako bi nastavili napredovati (te prestati činiti ono što im je prije uzrokovalo poteškoće).
- KBT teorija i tehnike slijede induktivni model: glavni je aspekt racionalnog razmišljanja taj da se temelji na činjenicama, a ne na pretpostavkama. Često se uznemirujemo oko nečega što, u stvarnosti, možda i nije onako kako mi to doživljavamo. Kada bismo to znali, ne bismo trošili vrijeme na uznemiravanje. Zato nas induktivni pristup potiče da gledamo na naše misli kao na pretpostavke koje se mogu preispitati i provjeriti. Postoji više od 25 čestih pogrešaka u razmišljanju kojima ljudi iskrivljuju stvarnost i dovode se do krivih zaključaka.
- Domaća zadaća temeljna je značajka KBT-a: terapeuti klijentima zadaju zadatke i potiču ih da uvježbavaju tehnike koje su naučili.
Razvoj ovoga pristupa tekao je kroz tri vala: prvi su predstavljale bihevioralne terapije temeljene na klasičnom i operantnom uvjetovanju, drugi su činile kognitivne terapije zasnovane na mijenjanju kognicija i socijalnom učenju, a treći uključuju mindfulness terapije temeljene na prihvaćanju i punoj svjesnosti. Iz tih valova proizašao je velik broj pojedinačnih tehnika za koje je znanstveno dokazano da su učinkovite za liječenje određenih psiholoških teškoća – od najpoznatijih, poput sustavne desenzitizacije (Wolpe), terapije izlaganjem (Marks) i sl. – kao i više cjelovitih, teorijski konzistentnih i empirijski potvrđenih pristupa koje su renomirani stručnjaci razvili kao složene tretmane za brojne psihološke probleme – povijesnim redom: racionalno-emotivno-bihevioralna terapija (Ellis), kognitivna terapija (Beck), kognitivno-bihevioralna modifikacija (Meichenbaum), dijalektička bihevioralna terapija (Linehan), terapija prihvaćanja i posvećenosti (Hayes), kognitivna terapija utemeljena na punoj svjesnosti (Segal) i dr.