Imperativi poput: moraš, trebao/la bi, bilo bi poželjno, podrazumijeva se; pod krinkom poticaja, „pravih smjernica“ da se krene „ispravnim“ putem – nečijim ili našim, općeprihvaćenim ispravnim smjerom, da se postane netko, takav, ikakav, dobar, bolji iz perspektive drugih ili nas samih, često stvaraju pritisak ili jednostavno buku, koja nas može udaljiti od naše istinske srži.
U Geštalt terapiji (GT) upravo se nastoji da osoba postane ono što doista jest, ne da se učini drukčijom, ne da postane ono što se od nje očekuje, ono što nije ili što bi željela biti.
Geštalt na njemačkom znači: oblik, cjelovitost, izgled, forma, odnosno gestalten – uobličiti, dati oblik, stvarati, obrazovati.
Za začetnika geštalt terapije smatra se Frederik (Fritz) Perls, koji je 40-ih godina prošlog stoljeća spojio zakone „čiste percepcije“ najprije u terapijski koncept, a zatim u cjelovito shvaćanje ljudske egzistencije.
Osnovno načelo GT jest da čovjek svoja iskustva oblikuje u određene strukture te da mu je neugodno kada se suoči s nečim što se ne uklapa u postojeću shemu ili nema dovršenu strukturu. Cilj GT-a jest omogućiti čovjeku postizanje cjelovitosti i oslobađanje blokirane energije.
U terapijskom odnosu nema procjenjivanja ni interpretacije druge osobe, već terapeut „frustrira“ klijenta time što ne rješava njegov problem umjesto njega. Upravo iz frustracije nastaju unutarnji izvori za rješavanje vlastitih problema.
Terapeut uspostavlja ravnotežu između frustracije i podrške, održavajući s klijentom Ja-Ti odnos ovdje i sada.
Teorijske postavke
Teorija polja naglašava da čovjek egzistira jedino u kontekstu okoline, s kojom je u uzajamnoj vezi. Osoba je dio svoje okoline i ne može se razumjeti odvojeno od nje.
Polje predstavlja zbroj svih obilježja pojedinca i zapravo je cjelina u kojoj su svi dijelovi međusobno povezani i unutar čijih se granica odvijaju procesi svjesnosti i kontakta.
Kontakt je odnos između sebe i druge osobe, odnos između sebe i okoline, odnos između unutarnjih aspekata poput otuđenih dijelova sebe, blokiranih emocija, misli, sjećanja, svega onoga što nije integrirano u ličnosti, što se ne doživljava kao „ja“, već kao „drugo“.
Svjesnost je oblik iskustva u kojem je osoba u kontaktu sa svojom egzistencijom, odnosno, s onim što jest. Događa se ovdje i sada i uključuje kontakt, primanje podražaja, uzbuđenje i formiranje geštalta.
Samo svjestan kontakt stvara nove, smislene cjeline i kao takav uključuje integraciju problema.
U geštalt psihoterapiji naglašava se međudjelovanje organizma i okoline (polje organizam/okolina), pri čemu se pojedinac i okolina promatraju kao nerazdvojni. Nema smislenog načina promatranja osobe u psihološkom smislu izvan konteksta organizam-okolina, kao što ni okolina nema drugog načina promatranja doli iz perspektive pojedinca koji u njoj živi.
Fenomenološka perspektiva: naglašava važnost proučavanja svjesnosti, proces osvještavanja i terapijski pristup „ovdje i sada“, eksperimentiranje kako bi osoba došla do uvida, promjene i rasta.
Svjesnost je proces spoznaje vlastite kontrole, izbora i odgovornosti za vlastito ponašanje.
Osoba koja je svjesna, zna što radi, zna kako to radi i zna da ima alternativu, da ima mogućnost izbora te da svjesno bira biti takva kakva jest.
Primjetan je utjecaj istočne filozofije, koja naglašava življenje u trenutku, „ovdje i sada“.
Prošlost je – sjećanje, budućnost je – predviđanje, pretpostavka, a sve se to temelji na i iz perspektive postojećeg ovdje i sada.
Kakav sam ja sada, što osjećam sada, što trenutačno prepoznajem kao nezadovoljene potrebe, kao „nedovršen posao“, odnosno, što je moj nezavršeni/nezatvoreni geštalt?
Što je ono što me sputava, što mi ne dopušta da rastem i razvijam se, što uzrokuje stagnaciju?
Što je ono što utječe na moje samopoštovanje, moj identitet i intrapersonalne kontakte?
Iskušavat ću ovdje i sada, u sigurnim i ugodnim uvjetima koje mi terapeut omogućuje, različite uloge, eksperimentirat ću.
Odigrat ću uloge (nedovršeni poslovi, osobine, odnosi), pretjerivati, naglašavati, rabiti „Ja“ rečenice, iskušavati razna ponašanja, raditi na tijelu/disanju/glasu/pokretima/govoru, crtati, maštati… Ako mi se to što pritom predvidim svidi, tada ću to svjesno i odgovorno prihvatiti, svjesno ću prihvatiti odgovornost za takvo svoje ponašanje, za svoje emocije, za takvu svoju egzistenciju. Ja ću donijeti izbor!
Egzistencijalistička filozofija: bavi se proučavanjem ljudske egzistencije, slobode i odnosa s drugima, bez tendencije interpretacije pojava, već ih nastoji prihvatiti onakvima kakve doista jesu (autentičnost).
Čovjek je stalno u procesu samoostvarenja i on je ono što sam od sebe čini svakodnevnim djelovanjem.
Čovjek je svjesno i odgovorno biće.
M. Buberova filozofija dijaloga, koncept Ja-Ti odnosa.
Jedna osoba dobiva smisao jedino u odnosu s drugom osobom u horizontalnom Ja-Ti dijalogu, a dijalog je jedna od vrsta kontakta iz kojega proizlaze svi odnosi, uključujući i odnos terapeut – klijent. Upravo stoga, kontakt je temelj za promjenu i daljnji razvoj ličnosti.
Filozofski principi
– živi ovdje i sada
– prestani se prepuštati samo svojim fantazijama, doživi dodir sa stvarnim svijetom
– prihvati svoja osjećanja i slobodno ih izrazi: nemoj ih opravdavati, objašnjavati, tumačiti ni iskorištavati
– prihvati ravnopravnost svojih osjećanja: prepusti se boli i neugodnim emocijama jednako kao što se prepuštaš radosti i ugodnim emocijama
– nemoj se pokoravati zapovijedima „treba“ ili „mora“: prihvati vlastite imperative za koje si spreman preuzeti odgovornost i koji za tebe imaju unutarnji smisao
– preuzmi odgovornost za svoje misli, osjećaje i ponašanja
– prihvati samog sebe takvoga kakav si sada i prihvati druge onakvima kakvi su sada
Ciljevi
Zrelost, rast, autonomija, autentičnost i odgovornost, tako da osoba tijekom terapijskog procesa postaje svjesna i odabire vlastitu egzistenciju na smislen način.
Terapijski odnos
Temelji se na aktivnoj prisutnosti terapeuta i klijenta u dijaloškom Ja-Ti odnosu kroz kontakt, usmjeravanje svjesnosti i iskustvo ovdje i sada, bez procjene ili interpretacije drugoga, uz puno povjerenje u trenutačno iskustvo.
Terapeut je odgovoran za:
– prepoznavanje tema koje su središnje u klijentovoj samoregulaciji
– tijek, vrijeme i način rada
– stvaranje sigurnog i profesionalnog ozračja
Terapijski je odnos orijentiran prema sadašnjosti. To ne isključuje prošlost i budućnost, ali ih se promatra kroz iskustvo ovdje i sada.
Tijekom terapije usredotočenost je više na proces nego na sadržaj, na iskustvo, a ne na interpretaciju, na pitanje „što“ i „kako“, a ne „zašto“.
Osnovne pretpostavke Geštalt terapijskog pristupa
I Osoba je cjelina, obuhvaćajući tijelo, emocije, misli, osjećaje i percepciju, a svi su oni međusobno povezani.
II Osoba je dio svoje okoline i ne može se razumjeti odvojeno od nje.
III Ljudi djeluju proaktivno, a ne reaktivno, te sami oblikuju vlastite odgovore/reakcije na svijet.
IV Ljudi su sposobni biti svjesni svojih osjećaja, misli i percepcija.
V Ljudi su kroz samosvijest sposobni birati i, prema tome, odgovorni za svoje ponašanje.
VI Ljudi imaju potencijal i resurse kako bi živjeli učinkovito te ispunjavali vlastite potrebe.
VII Ljudi mogu doživljavati sebe jedino u sadašnjosti.
VIII Prošlost i budućnost mogu se doživjeti samo kroz sjećanja i predviđanja.
Mogućnost primjene
– kod svake kliničke populacije kod koje se terapeut može povezati s klijentom, odnosno gdje je moguć dijalog i izravno iskustvo
– kod sputanih, rigidnih osoba sklonih intelektualizaciji, s mnogo unutarnjih ograničenja (npr. kod anksioznih, fobičnih, depresivnih klijenata)
– kod ovisnika o alkoholu, drogama
– kod djece školske dobi
– individualna, partnerska, obiteljska ili grupna terapija sa svim dijagnostičkim populacijama
Zaključak
Geštalt terapija promatra čovjeka kao funkcionalnu cjelinu koja ima potencijal za rast i razvoj te je sposobna za učinkovit i zadovoljavajući kontakt.
Geštalt terapiju mogli bismo opisati kao neinterpretativan psihoterapijski pristup koji, kroz Ja-Ti odnos te poticaj na osvještavanje sebe (vlastitih misli, osjećaja, tijela) ovdje i sada, omogućuje pronalaženje i korištenje osobnih potencijala, odnosno samoaktualizaciju.