Ovaj je tekst peti po redu iz serijala o životnom skriptu. U ranije objavljenim dijelovima pročitajte:
što je životni skript i kada se formira,
tko i kako utječe na njegovo formiranje,
kako utječe na ljubav i odabir partnera i
kako se u tom planu kod partnera uklapaju sličnosti i razlike.
Kako životni skript utječe na naše ponašanje, može li nas ograničavati i sputavati u nekim važnim životnim odlukama?
Životni skript snažno utječe na naše ponašanje i sve odluke o važnim životnim pitanjima donijet ćemo u skladu sa skriptnim uvjerenjima, ako ona na tu temu postoje.
Znači li to da, budući da znamo kako se trebamo ponašati da bismo ispunili očekivanja te što možemo očekivati na temelju takvog ponašanja u određenom trenutku, skript život čini predvidljivim?
Da. Ako s nekom osobom utvrdimo kakav je njezin životni skript, od kojih se odluka i uvjerenja sastoji, s velikom vjerojatnošću možemo predvidjeti kakav će biti, pa često i kako će završiti, njezin život ako ta osoba ne učini ništa da promijeni taj sustav uvjerenja. Nažalost, neke osobe u svom životnom skriptu imaju uvjerenja da će biti neuspješne, patiti, poludjeti ili se ubiti. Srećom, i ta se uvjerenja mogu korigirati.
Ako osoba ima realnu sliku svijeta, sebe i drugih ljudi, tada će biti autonomna, tj. u stanju da živi u skladu sa sobom i svojim željama, naravno onoliko koliko joj okolnosti to dopuštaju, te se neće ograničavati na one okvire koje propisuje skript.
To također znači da će se osoba boriti za sebe i pokušati svoj život učiniti onoliko dobrim i ispunjenim koliko joj okolnosti dopuštaju, neće vidjeti prepreke ondje gdje ih nema, a one stvarne procijenit će i, ako shvati da su svladive, prevladati ih, a nerješive probleme prihvatiti kao takve.
Napominjem kako, kada osoba ima iskrivljena uvjerenja, mnoge će probleme koji su objektivno za nju rješivi doživljavati kao nemoguću misiju, jer sebe procjenjuje kao nedovoljno sposobnu iz bilo kojeg razloga uhvatiti se ukoštac s njima.
Koliko smo svjesni svog životnog skripta i može li se on tijekom života promijeniti ili nadopuniti te kako?
Većina ljudi nije svjesna svoga životnog skripta, jer je on, već po definiciji, nesvjestan životni plan.
Ono čega su ljudi svjesni jest da imaju određeni problem u životu, neku poteškoću ili patnju i tek kada odluče pozabaviti se uzrocima zašto je tomu tako, otkriva se da imaju neka iskrivljena uvjerenja.
Iskrivljena uvjerenja djeluju poput „samoispunjavajućih proročanstava“. To znači da, ako osoba vjeruje da je glupa, tako će se i ponašati. Ponašat će se „glupo“ i time sebi „dokazivati“ da je doista glupa te imati „realne“ argumente pred sobom da je to tako. Često se u psihoterapiji susrećem s osobama koje misle da su glupe i nesposobne, a meni je jasno da to nije realno.
Često takva osoba, čak i kada ode na testiranje i dobije vrlo visok kvocijent inteligencije (IQ), i dalje ne vjeruje da je pametna, jer u svojem životnom tijeku nalazi brojne potvrde svoje „gluposti“.
To nam govori da naša uvjerenja nerijetko imaju veći utjecaj na naše ponašanje i životni tijek od same realnosti. Stoga kažemo da osoba prilagođava realnost, time što je iskrivljuje, svom sustavu uvjerenja, jer sustav uvjerenja teži inerciji, tj. nastoji opstati, čak i kada je očito da nije ispravan.
Dobra je vijest da možemo osvijestiti da smo nekada donijeli pogrešne zaključke i na temelju njih zaključili da smo, primjerice, nesposobni, ružni, „nevoljeni“ i slično, i to je prvi korak prema promjeni tih uvjerenja. Uvjerenja je moguće promijeniti i to je prirodan tijek u životu – svi se sjećamo da smo vjerovali u vještice i Djeda Božićnjaka, a zatim shvatili da ne postoje.
Na promjenu uvjerenja, srećom, djeluje i realnost kada nas konstantno demantira, ali često je ljudima čak i tada potrebna pomoć – prijatelja, autoriteta, psihoterapeuta, uzora ili nekih važnih životnih događaja. Psihoterapija jest provjeren i dobar način za izmjenu uvjerenja i upravo se ona u psihoterapiji najčešće i ispravljaju – iskrivljena uvjerenja o sebi, drugima i svijetu. Naravno, postoje i drugi navedeni načini, kao i brojni koji ovdje nisu spomenuti.
Autor:
Aleksandra Bubera, psihijatar i psihoterapeut
(Dio intervjua iz Večernjih novosti)