Što je životni skript i na koji način on utječe na oblikovanje našeg identiteta?
Životni skript je nesvjesni životni plan koji “sastavljamo” u djetinjstvu.
Životni skript zapravo čine niz skriptnih odluka. Skriptna odluka je iskrivljeno uvjerenje o nekom važnom životnom pitanju, a takva se odluka donosi na temelju skriptnih zaključaka, odnosno iskrivljenih predodžbi ili uvjerenja o važnim životnim pitanjima.
One se donose pod utjecajem roditelja, okoline, nedovoljno informacija, kao i zato što dijete ima drugačiji način razmišljanja od odraslih osoba, tako da je mogućnost iskrivljenja vrlo velika. Djeca razmišljaju magijski i konkretno povezuju događaje. Kao kad dijete izjavi sljedeće: „Rekao je onaj čiko na televiziji koji pušta sunce i kišu, da će sutra biti lijepo vrijeme.“
Kažemo da je nesvjestan, jer se proces skriptiranja događa vrlo rano, što znači da mnoge stvari zaboravimo, pa tako zaboravimo i kako i kada smo nešto zaključili i odlučili i poslije to ne preispitujemo, nego se automatski ponašamo na temelju njih, jer ih doživljavamo kao aksiome, odnosno istine koje se dalje ne dovode u pitanje.
Stvaranje obrazaca ponašanja počinje praktički odmah po rođenju, zato što je odnos djeteta s majkom ili osobom koja se o njemu brine iznimno važan.
Dijete, za razliku od odraslog čovjeka, ima potrebu za ljubavlju i potrebu za vezivanjem, za stalnom stimulacijom i njegom. Ako ih nema, to će loše utjecati na njegovo psihofizičko stanje, što je odavno potvrđeno i istraživanjima. Odrasle osobe sve to imaju kao želju, odnosno ako imaju ljubav, stimulaciju, veze, to popravlja kvalitetu života, ali njihov nedostatak neće dovesti do narušavanja mentalnog i fizičkog zdravlja kao što se to događa kod djece. Dakle, način i kvaliteta majčine njege i veze s djetetom od samog početka utječe na to koliko će se dijete kasnije u životu osjećati sigurno, koliko će imati dojam da može biti zaštićeno, voljeno i da može ostvarivati svoje potrebe i želje.
Negdje s godinu i pol dana, kada je dijete već razvilo neke vještine i sposobnosti (hod, djelomično govor) počinje prava socijalizacija, kada se uz njegu i ljubav počinju postavljati zahtjevi, granice i slično. Tako se životni skript praktički oblikuje u dobi od druge do sedme godine života, dakle u razdoblju kada je dijete vrlo maleno, ima nerazvijen način razmišljanja, vjeruje u sve što mu odrasli kažu jer mu od njih ovisi život, precjenjuje značaj svega i svačega, zbog čega mnoge stvari doživljava pretjerano emocionalno, što sve doprinosi mogućnosti donošenja iskrivljenih zaključaka i na temelju njih odluka koje će kasnije usmjeravati naš život.
To bi se moglo usporediti sa sljedećim eksperimentom: kao kad bismo pod hipnozom osobi dali sugestiju da nakon što izađe iz hipnotičkog stanja priđe stolu i preuredi cvijeće u vazi, a također joj rekli da zaboravi da je takvu uputu dobila. Osoba, nakon što izađe iz stanja hipnoze, priđe stolu i preuredi cvijeće. Kad je upitamo zašto je to učinila, navest će neki racionalan razlog: na primjer, da joj se više sviđa kako cvijeće stoji sada nego prije. Međutim, pravi razlog je to što je u izmijenjenom stanju svijesti dobila uputu. To što osoba racionalno opravdava svoje ponašanje naziva se racionalizacija i tako u životu funkcionira skript.
Dakle, kad smo vrlo mali, odlučimo da ćemo se u odnosu na određene stvari ponašati na određeni način, poslije to zaboravimo, a svoje ponašanje racionaliziramo. Zbog toga životni skript, ako se ne osvijesti i ako se zaključci i odluke ne revidiraju, upravlja našim životom. Proces revizije normalno je prisutan i svi se sjećamo kako smo tijekom života ispravljali neke svoje zablude, no često za mnoga važna životna pitanja mislimo da donosimo autonomne izbore i odluke (autos-nomos = vladati se po vlastitim zakonima), a u stvari se ponašamo prema davno donesenom, zastarjelom i netočnom životnom planu.
Na primjer, dijete želi baviti se pjevanjem. Međutim, u njegovoj se obitelji pjevačka profesija promatra negativno, pa dijete odluči da to nije dobro i kasnije u životu odabere baviti se pravom, jer je to struka koja se cijeni, donosi dobru zaradu i sl. (racionalizacija u skladu s obiteljskim željama), iako i dalje želi pjevati i često je frustrirano svojom izabranom profesijom.
Autor:
Aleksandra Bubera, psihijatar i psihoterapeut
(Dio intervjua iz Večernjih novosti.)