Usamljenost je osjećaj koji najviše boli. Upravo zato je i najveća kazna za najteža kaznena djela izolacija – samica.
Naša potreba za pripadanjem snažnija je od svih drugih, ponekad čak i snažnija od nagona za opstankom. Upravo nas ta potreba za pripadanjem potiče na povezivanje s drugima, održavanje kvalitetnih odnosa i ostajanje u kontaktu s ljudima.
Nažalost, katkad se dogodi da taj kontakt izgubimo. Možda smo se preselili i započeli novi život ili smo imali iskustvo da nas drage osobe često povrjeđuju, što može dovesti do osjećaja izolacije i usamljenosti.
Ako je naš odnos s drugima narušen ili oštećen, možemo imati poteškoća s povezivanjem u novom okruženju. Ako smo povrijeđeni, važno je dati sebi dovoljno njege, pažnje i vremena za izlazak iz te boli.
Ako živimo daleko od obitelji ili prijatelja, važno je započeti novi život ondje gdje se nalazimo i potražiti nove poznanike i prijatelje u svojoj bližoj sredini. S druge strane, ako se osjećamo usamljeno iako smo okruženi ljudima, korisno je najprije uspostaviti kontakt sa samim sobom i iskreno si odgovoriti na neka pitanja.
Zapitajte se:
- Što ja uistinu želim?
- Što želim dobiti?
- Što sam spreman/spremna pružiti?
- S kakvim ljudima želim ostvariti odnos?
Kad odgovorite na ova pitanja, odredite svoj cilj. No, nemojte se zaustaviti samo na postavljanju cilja – svaki dan napravite makar jedan korak prema njemu.
Tko želi imati prijatelje, mora i sam postati prijatelj drugima. Tek kad obnovimo kontakt sa samima sobom, možemo se otvoriti drugima i pronaći istinsku povezanost.
Autorica: Sanja Perković