Jedan od najvećih uzroka problema u vezama je nedostatak povjerenja. Budimo realni. Svi smo mi nekada u životu bili izigrani ili razočarani, bilo od roditelja, braće, sestara, vršnjaka, poslovnih partnera, prve ljubavi ili u sljedećim romantičnim vezama. U većini slučajeva, gubitak povjerenja u neku osobu nije toliko povezan s tim što je ta osoba zapravo učinila, koliko s našom percepcijom njezina postupka i personalizacijom iskustva.
Povjerenje je zanimljiv pojam, jer uključuje uvjerenje da se druga osoba mora ponašati na točno određen način ili biti točno takva kakva nama odgovara, kako bismo se mi osjećali dobro. Kad netko ne djeluje u skladu s našim pravilima, on je izdajica, lažljivac, varalica ili jednostavno loša osoba koja nas namjerno povrjeđuje. Slika „izdajice“ u našoj glavi iskrivljena je i ne možemo vidjeti tko ta osoba uistinu jest, upravo zbog vlastitih projekcija.
Mehanizam obrane od povjerenja pomagao vam je preživjeti dok ste odrastali i čuvao vas od opasnih situacija. Problem je u tome što radar za povjerenje često pretjeruje, a vaš ga ego koristi da bi vas zaštitio, sprečavajući vas da se približite ljudima ili uspješno napredujete u životu i ljubavi. Uvijek pazeći na razočarenja, ego će pronaći i najmanji razlog da prekine povjerenje i natjera vas da pobjegnete.
Ako vam je teško vjerovati ljudima, prva stvar koje morate postati svjesni jest da projektirate prijašnja iskustva na njih. Ljudi nikad ne ulaze u veze sasvim neopterećeni starim iskustvima – ona se uvijek vuku sa sobom. U dugotrajnim vezama (uključujući obiteljske i prijateljske), njihova slika je toliko iskrivljena našim prosudbama da im više ne dajemo priliku da budu drukčiji.
Vrlo kritični ljudi često su i nepoverljivi, jer su strogi i prema sebi. Što više suosjećanja imate za druge i njihove strahove, to ste ljubazniji prema sebi kad pogriješite.
Drugo, nemojte pretpostavljati da su vaša životna pravila i tuđa pravila jednaka. Čak i moralna pravila poput vjernosti, odanosti ili poštenja mogu biti siva zona otvorena za tumačenje.
Svojim očekivanjima stavljate golem teret na druge, pogotovo kada o njima ne komunicirate. Tako se mnoge dobre veze unište zbog pretpostavki i jednostavnih nesporazuma.
Treće, prihvatite da nitko nije dužan brinuti se o vama ili biti odgovoran za vašu sreću. Često se povjerenje gubi kad na nekoga projiciramo toliko visok ideal da ga on ne može dosegnuti, čime je neizbježno razočaranje. Takvo iskustvo mogli ste doživjeti i s roditeljima – bili su bogovi dok vas nisu prvi put kaznili. O ljudima obično imamo ili previsoko ili prenisko mišljenje, ali rijetko ulazimo u odnos s idejom da su oni jednostavno ljudi, sposobni za iskrene pogreške.
I na kraju, imajte na umu da ste vi uzvišena inteligencija i da samo vaš ego nastoji mjeriti povjerenje prema drugima kako bi se zaštitio. To uzvišeno u vama nikad ne može biti uništeno, povrijeđeno ili oštećeno. Ego ne vidi da su sva naša prosuđivanja o drugima zapravo odraz našeg uma. Ako spoznate sebe, naučit ćete vjerovati sebi, a ne ulaziti u odnose sa sumnjom umjesto s ljubavlju i mogućnostima.
Umjesto da uvijek vjerujete u ono najgore u ljudima, zašto ne biste vjerovali u ono najbolje? Kad se osjećate poniženo ili odbačeno u vezi, odmaknite se malo i pogledajte osobu u cjelini, umjesto kroz njezine ljudske uvjetovanosti. Zamislite da ta osoba daje sve od sebe i nema nikakvu lošu namjeru prema vama. Ako možete vidjeti njezinu unutarnju dobrotu, vidjet ćete je i u sebi.