Stres se uglavnom spominje kao nešto što je nužno negativno i loše, a samim time nezdravo i nepoželjno. Međutim, većina nas zaboravlja da stres zapravo može biti pokretač. Prvi istraživači stresa koji su proučavali njegove fiziološke pokazatelje uočili su da je stres potaknut svakom situacijom koja zahtijeva novo prilagođavanje. Kratkotrajni stres koji dovodi do ubrzanog pulsa, disanja, povećanja krvnog tlaka i drugih fizioloških efekata zapravo ima cilj pripremiti organizam za pojačani fizički napor (“bori se ili bježi” reakcija). Kratkotrajni stres može poboljšati koncentraciju, sposobnost učenja, pamćenje i druge performanse. Dakle, psihološki pritisak u tim slučajevima postaje pokretač. Ako su uzroci stresa manjeg intenziteta i dovode do kratkih, blagih, kontroliranih poremećaja ravnoteže organizma, oni se percipiraju kao ugodni. Oni potiču normalan rast i razvoj ličnosti (emocionalni, intelektualni i slično). No, ukoliko se ta reakcija produlji i fiziološki efekti traju predugo, tada dolazi do smanjenja postignuća i opasnih, trajnih fizioloških promjena, pa se uzroci stresa doživljavaju kao neugodni. Rizici po zdravlje javljaju se samo kod takvog prolongiranog stresa. Ne zaboravite – psihološki pritisci i prateći stres su konstanta, jer život stalno zahtijeva nova prilagođavanja. Kao ljudska bića, uvijek ćemo se suočavati s novim izazovima, ulogama i životnim fazama, pa su promjene neizbježan dio života svakog pojedinca. Život bez stresa, u najširem smislu te riječi, ne postoji. Stres nije bolest, ali ga može uzrokovati. Riječ stres potječe od engleske riječi stress, koja se koristi za opis simptoma koji se javljaju kada smo izloženi prevelikom pritisku, naporu, napetosti. Moguće posljedice stresa pojavljuju se u obliku poremećaja i oboljenja:
- Duševni poremećaji izazvani stresom (akutna stresna reakcija, posttraumatski stresni poremećaj, poremećaji prilagodbe i slično) te pogoršanje postojećih duševnih poremećaja;
- Psihosomatski poremećaji: povišen krvni tlak, srčani i moždani udar, sindrom kroničnog umora, nadraženo crijevo, poremećaji probave, pretilost, migrena, infekcije, rak; autoimuna oboljenja, kod kojih imuni sustav napada vlastite stanice – reumatoidni artritis, određene vrste anemije, problemi s plodnošću;
- Sociopatološki fenomeni: delinkvencija, kriminal, samoubojstva i ubojstva, prostitucija, poremećaji ovisnosti i slično.
Tijek i ishod stresa ovisi o: a) Intenzitetu stresnih uzroka; b) uspješnosti suočavanja sa stresom; c) psihološkoj i socijalnoj podršci. Dulje izlaganje većoj količini hormona stresa dovodi do sljedećih simptoma: ubrzan puls, brzo i plitko disanje, suha usta, znojenje, drhtanje, gubitak ili dobitak na težini, poremećaji probave, češće infekcije, sklonost plaču, glavobolja, poteškoće s koncentracijom, nervoza, poremećaji spavanja, teškoće pri donošenju odluka, izražen bijes, osjećaj brige i panike, strah od neuspjeha i odbacivanja, osjećaj izoliranosti, potištenost i slično. Prevencija – Nismo uvijek u mogućnosti spriječiti nastanak stresnih uzroka, ali možemo promijeniti svoju reakciju i način razmišljanja o stresu. U tu svrhu potrebno je naučiti tehnike za savladavanje stresa: opuštanje, upravljanje sobom, organizaciju vremena, podršku i pomoć, kako bismo sljedeći put u stresnoj situaciji odabrali tehniku koja nam najviše odgovara. Time se smanjuje količina hormona stresa te je lakše podnijeti ono što nam život donosi. U svojim govorima Kelly McGonigal naglašava da je naša percepcija stresa vrlo bitna. Naime, ako stres doživljavate kao nešto nužno loše što će vam zasigurno naštetiti, povećavate svoje šanse da loše reagirate na stres, koji je neizbježan dio životnih promjena i prilagodbi. No, ako stres vidite kao nešto što nije toliko loše te da umjerene količine stresa mogu biti korisne, tada će vaše tijelo reagirati drugačije. Razmišljat ćete o stresu kao o nečemu što može povećati vaš otpor na negativne događaje i ojačati vaše snage. Već se odavno kaže: “Kakve su ti misli, takav ti je život“. I vidjet ćete da se sve veći broj ljudi, psihologa i znanstvenika slaže u ovome. Promijenite svoje misli i promijenit će vam se život. Naravno, promjeni mišljenja treba prethoditi i promjena ponašanja. Svi mi mislimo nešto o nečemu, ali isto tako imamo sposobnost promjene načina razmišljanja. Osim toga, poželjno je uključiti u svakodnevne aktivnosti neku sportsku aktivnost, ples, jogu, pilates, meditaciju – ovisno o tome što volite.
Bojana Obradović, magistra psihologije