Mnogi ljudi smatraju da je lakše izgraditi samopouzdanje nego samopoštovanje, a kombinirajući jedno s drugim, završavaju s dugim popisom talenata i postignuća. Umjesto da se suoče sa stvarnim problemima, oni se često cijeli život skrivaju iza svojih diploma i nagrada. No, kao što svatko tko je studirao zna, dugačak popis postignuća nije zamjena za zdravo samopouzdanje. Dok ovi ljudi rade na svom popisu u nadi da će jednog dana biti dovoljno dug, pokušavaju ispuniti prazninu u sebi vanjskim elementima poput statusa, prihoda i slično.
Dakle, koja je razlika između samopouzdanja i samopoštovanja?
Riječ “povjerenje” dolazi od latinskog fidere, što znači “vjerovati”. Biti samopouzdan znači vjerovati u sebe i u svijet. To znači imati vjeru i povjerenje u vlastitu sposobnost da se uspješno uključiš u svijet. Samopouzdana osoba sposobna je iskoristiti prilike, suočiti se s izazovima, prihvatiti konstruktivnu kritiku i preuzeti odgovornost kad stvari krenu po zlu.
Ako je osnova uspješnog iskustva samopouzdanje, onda je temelj samopouzdanja upravo uspješno iskustvo. Međutim, moguće je biti vrlo samopouzdan u jednom području, kao što je ples ili jahanje, a istovremeno biti nesiguran u drugom, primjerice u kuhanju ili javnom govoru.
U nedostatku samopouzdanja, preuzima se hrabrost. Ako povjerenje djeluje u poznatom području, hrabrost djeluje u području nepoznatom, neizvjesnom i strašnom. Ne bih mogao postati samopouzdan plivač da jednom nisam imao hrabrosti izgubiti tlo pod nogama u dubokoj vodi. Hrabrost je plemenitija od samopouzdanja jer zahtijeva veću snagu i trud, te hrabar čovjek ima gotovo neograničene mogućnosti.
Samopouzdanje i samopoštovanje često idu ruku pod ruku, ali nisu isto. Na primjer, moguće je biti vrlo samopouzdan, a istovremeno imati nisko samopoštovanje, kao što je slučaj s mnogim izvođačima i slavnim osobama koje uspješno nastupaju pred publikom, ali se bore iza kulisa.
Riječ “uvažavanje” dolazi od latinske riječi æstimare (procijeniti, vrednovati, mjeriti), a samopoštovanje je naša kognitivna i, prije svega, emocionalna procjena vlastite vrijednosti. Ono predstavlja matricu kroz koju mislimo, osjećamo i djelujemo, te odražava i određuje naš odnos prema sebi, drugima i svijetu – dopuštajući nam, primjerice, da osjećamo krivnju umjesto srama, ili da oponašamo umjesto da zavidimo.
Ljudi sa zdravim samopoštovanjem ne moraju se oslanjati na vanjske čimbenike poput prihoda, statusa ili poznatosti, niti traže oslonac u štakama poput alkohola, droga ili seksa (ako se na to oslanjaju). Naprotiv, prema sebi se odnose s poštovanjem i brinu o vlastitom zdravlju, zajednici i okolišu. Oni su spremni u potpunosti se posvetiti projektima i ljudima jer ne strahuju od neuspjeha ili odbacivanja. Naravno, doživljavaju ozljede i razočaranja, ali neuspjesi ih ne umanjuju. Zahvaljujući svojoj otpornosti, otvoreni su prema ljudima i prilikama, tolerantni prema riziku, brzi u radu, raduju se životu te opraštaju drugima i sebi.