Vaša razina povjerenja, koja se naziva samopouzdanjem, je povjerenje ili vjera koju imate u sebe i svoje sposobnosti. Samopoštovanje je mišljenje koje imate o sebi.
Stvarni osjećaji samopouzdanja i pozitivnog samopoštovanja utječu na to kako razmišljate i djelujete, što osjećate prema drugima i koliko ste uspješni u životu. Imati samopouzdanje ne znači da možete učiniti sve. Samopouzdani ljudi imaju realna očekivanja. Čak i kada se neka njihova očekivanja ne ispune, nastavljaju biti pozitivni i prihvaćaju sami sebe.
Razumjevanje samopouzdanja
Samopouzdanje vam omogućuje pozitivan, ali realan pogled na sebe i situacije u koje ste uključeni. Ako imate samopouzdanja, obično se ne bojite izazova, sposobni ste se zauzeti za ono u što vjerujete i imate hrabrosti priznati svoja ograničenja.
Većina nas ima područja u životu u kojima se osjećamo prilično kompetentnima, a istovremeno prepoznajemo područja u kojima se ne osjećamo nimalo samouvjereno. Imati točan osjećaj samopouzdanja znači da izbjegavate ponašati se previše samopouzdano ili nepromišljeno. To znači da se ne bojite riskirati u zadacima koje možete obaviti i da niste paralizirani strahom i tjeskobom kada ste suočeni sa stvarima koje želite ili trebate učiniti.
Ljudi s visokim samopoštovanjem obično se malo boje nepoznatog, sposobni su braniti ono u što vjeruju i imaju hrabrosti riskirati da se osramote. Gubitak samopouzdanja više nije povjerenje u sposobnost izvođenja. Može biti razuman kao rezultat prošlih neuspjeha ili nerazuman jer netko “samo ima osjećaj” o nečemu ili sumnja.
Kako se samopouzdanje u početku razvija?
Mnogi čimbenici utječu na razvoj samopouzdanja. Stavovi roditelja ključni su za dječje osjećaje o sebi, posebno u ranoj dobi. Kada ih roditelji prihvaćaju, djeca dobivaju čvrste temelje da se osjećaju dobro u sebi. Ako su jedan ili oba roditelja previše kritični ili zahtjevni, ili ako su previše zaštitnički nastrojeni i obeshrabruju kretanje prema neovisnosti, djeca mogu vjerovati da su nesposobna, neadekvatna ili inferiorna. Međutim, ako roditelji potiču djecu da se kreću prema samopouzdanju i prihvate i vole svoju djecu kada pogriješe, djeca će naučiti prihvatiti sebe i biti na putu da razviju samopouzdanje.
Začudo, nedostatak samopouzdanja nije nužno povezan s nedostatkom sposobnosti. Umjesto toga, često je rezultat prevelike usredotočenosti na nerealna očekivanja ili standarde drugih, posebice roditelja i društva. Utjecaji prijatelja mogu biti jednako snažni ili moćniji od utjecaja roditelja i društva u oblikovanju osjećaja o sebi.
Svaka rasprava o samopouzdanju trebala bi uključivati informacije o samopoštovanju. Dok je samopouzdanje spoznaja da možete uspjeti u nečemu, samopoštovanje je sposobnost da se sviđate sami sebi, volite sebe i osjećate se vrijednima, bez obzira na sve uspone i padove u životu. Vaše vrijednosti, uvjerenja i osobna filozofija definiraju vašu osobnu vrijednost.
Netko sa zdravim samopoštovanjem jednostavno voli sebe. Zdravo samopoštovanje ne ovisi o uspjehu jer uvijek postoje neuspjesi s kojima se treba boriti. Niti je to rezultat usporedbe s drugima jer uvijek postoji netko bolji. Uz zdravo samopoštovanje, volimo sebe zbog onoga što jesmo, a ne zbog onoga što možemo ili ne možemo učiniti.
S druge strane, nisko samopoštovanje potiče mnoga nezdrava ponašanja. Iako možemo postati svjesni ovih problema u ponašanju, često je težak zadatak promijeniti ih ako se prvo ne pozabavimo korijenom problema, niskim samopoštovanjem.
Nije prirodno osjećati se dobro zbog neuspjeha niti je zdravo osjećati se ravnodušnim zbog njega. Umjesto toga, zdravo je osjećati se loše zbog toga. Loše osjećanje zbog negativnog događaja može vam pomoći da jasno razmislite o događaju, promijenite ga ako se može promijeniti i konstruktivno se prilagodite ako se ne može promijeniti. Ali iskrivljeni osjećaj slike o sebi može uzrokovati da te emocije postanu destruktivne; tuga može postati depresija, a zdrava ljutnja može postati nezdrava. Što su naše negativne emocije nezdravije, to više mogu ometati našu sposobnost jasnog razmišljanja i manja je vjerojatnost da ćemo promijeniti svoje ponašanje na konstruktivan način.
Izgradnja samopouzdanja i samopoštovanja
Izazovi našem samopoštovanju i samopouzdanju dio su svakodnevnog života. Važno je naučiti kako prevladati neuspjeh i negativna iskustva.
Samopouzdanje i pozitivno samopoštovanje se mogu naučiti. Ovo učenje će uključivati promjene, nova ponašanja i zahtijevat će vrijeme i energiju. Izgradnja samopoštovanja i samopouzdanja ovisi o prekidu starih navika i razvijanju novih produktivnih navika. Ključna navika koju treba prekinuti jest navika negativnog razmišljanja. Te su misli vjerojatno toliko ukorijenjene u vašem umu da pretpostavljate da su nepromjenjive, ali nisu. Učenje kako prepoznati svoje negativne misli i nositi se s njima učinkovit je način da počnete graditi svoje samopoštovanje. U nastavku su neki prijedlozi za početak rada na izgradnji boljeg samopoštovanja i samopouzdanja:
- Prestanite osuđivati sebe prema onome što vam se događa u životu, tako da svoje samopouzdanje ne temeljite na vanjskim događajima.
- Oprostite sebi i drugima greške iz prošlosti. Gajenje starih zamjerki oduzima puno vremena i energije koji bi se mogli iskoristiti na produktivnije načine.
- Naučite razmišljati drugačije. Kada upadnete u samokritičnost i nesigurne misli, zabilježite ih i promijenite u pozitivne misli.
- Postavite ciljeve na temelju onoga što realno možete postići, a zatim radite korak po korak kako biste razvili svoj potencijal.
- Naglasite svoje prednosti. Usredotočite se na ono što možete, a ne na ono što ne možete.
Samopouzdanje i samopoštovanje se uče, a ne nasljeđuju. Stoga nedostatak samopouzdanja ne mora biti trajan. Budući da su i nedostatak samopouzdanja i nedostatak pozitivnog samopoštovanja naučeni, oni se mogu zamijeniti novim učenjem. Psihoterapija učinkovito olakšava razvoj samopouzdanja i samopoštovanja.