Vaša razina povjerenja, koja se naziva samopouzdanjem, jest povjerenje ili vjera koju imate u sebe i svoje sposobnosti. Samopoštovanje je mišljenje koje imate o sebi.
Stvarni osjećaji samopouzdanja i pozitivnog samopoštovanja utječu na to kako razmišljate i djelujete, što osjećate prema drugima i koliko ste uspješni u životu. Imati samopouzdanje ne znači da možete učiniti sve. Samopouzdani ljudi imaju realna očekivanja. Čak i kada se neka njihova očekivanja ne ispune, nastavljaju ostati pozitivni i prihvaćaju sebe.
Razumijevanje samopouzdanja
Samopouzdanje vam omogućuje pozitivan, ali realan pogled na sebe i situacije u koje ste uključeni. Ako imate samopouzdanje, obično se ne bojite izazova, sposobni ste se zauzeti za ono u što vjerujete i imate hrabrosti priznati svoja ograničenja.
Većina nas ima područja u životu u kojima se osjećamo prilično kompetentnima, a istovremeno prepoznajemo područja u kojima se ne osjećamo nimalo samouvjereno. Imati točan osjećaj samopouzdanja znači da ne postupate pretjerano samouvjereno ili nepromišljeno. To znači da se ne bojite riskirati u zadacima koje možete obaviti i da niste paralizirani strahom i tjeskobom kad ste suočeni sa stvarima koje želite ili trebate učiniti.
Ljudi s visokim samopoštovanjem obično se malo boje nepoznatog, sposobni su braniti ono u što vjeruju i imaju hrabrosti riskirati da se osramote. Gubitak samopouzdanja više nije samo povjerenje u sposobnost izvođenja; može biti razumljiv kao rezultat prošlih neuspjeha ili nerazuman jer netko „samo ima osjećaj“ o nečemu ili sumnja.
Kako se samopouzdanje u početku razvija?
Mnogi čimbenici utječu na razvoj samopouzdanja. Stavovi roditelja ključni su za dječje osjećaje o sebi, osobito u ranoj dobi. Kada roditelji prihvaćaju svoju djecu, ona dobivaju čvrste temelje da se osjećaju dobro u sebi. Ako su jedan ili oba roditelja previše kritični ili zahtjevni, ili ako su pretjerano zaštitnički nastrojeni i obeshrabruju neovisnost, djeca mogu početi vjerovati da su nesposobna, neadekvatna ili inferiorna. No, ako roditelji potiču djecu da stječu samopouzdanje i prihvaćaju te vole ih čak i kad pogriješe, djeca će naučiti prihvaćati sebe i biti na putu razvoja samopouzdanja.
Začudo, nedostatak samopouzdanja nije nužno povezan s nedostatkom sposobnosti. Umjesto toga, često je rezultat prevelike usredotočenosti na nerealna očekivanja ili standarde drugih, osobito roditelja i društva. Utjecaji prijatelja mogu biti jednako snažni ili čak moćniji u oblikovanju osjećaja o sebi.
Svaki razgovor o samopouzdanju trebao bi uključivati informacije o samopoštovanju. Dok je samopouzdanje spoznaja da možete uspjeti u nečemu, samopoštovanje je sposobnost da se sviđate sebi, volite sebe i osjećate se vrijednima, bez obzira na uspone i padove u životu. Vaše vrijednosti, uvjerenja i osobna filozofija definiraju vašu unutarnju vrijednost.
Osoba sa zdravim samopoštovanjem jednostavno voli sebe. Zdravo samopoštovanje ne ovisi o uspjehu, jer uvijek postoje neuspjesi s kojima se treba suočiti, niti je rezultat usporedbe s drugima, jer uvijek postoji netko bolji. Uz zdravo samopoštovanje, volite sebe zbog onoga što jeste, a ne zbog onoga što možete ili ne možete učiniti.
S druge strane, nisko samopoštovanje potiče mnoga nezdrava ponašanja. Iako možemo postati svjesni tih problema, često je teško promijeniti ih ako se prvo ne pozabavimo korijenom problema – niskim samopoštovanjem.
Nije prirodno osjećati se dobro zbog neuspjeha niti je zdravo biti ravnodušan prema njima. Umjesto toga, zdravo je osjećati se loše zbog negativnog događaja, jer to može pomoći da jasno razmislite o događaju, promijenite ga ako je moguće i konstruktivno se prilagodite ako nije. Međutim, iskrivljeni osjećaj o sebi može uzrokovati da te emocije postanu destruktivne; tuga može prerasti u depresiju, a zdrava ljutnja u nezdravu. Što su naše negativne emocije intenzivnije, to više ometaju našu sposobnost jasnog razmišljanja i smanjuju vjerojatnost konstruktivne promjene ponašanja.
Izgradnja samopouzdanja i samopoštovanja
Izazovi našem samopoštovanju i samopouzdanju dio su svakodnevnog života. Važno je naučiti kako prevladati neuspjeh i negativna iskustva.
Samopouzdanje i pozitivno samopoštovanje se mogu naučiti. To učenje uključuje promjene, nova ponašanja i zahtijeva vrijeme i energiju. Izgradnja samopoštovanja i samopouzdanja ovisi o prekidu starih navika i usvajanju novih produktivnih navika. Ključna navika koju treba prekinuti jest negativno razmišljanje. Te misli su možda toliko ukorijenjene u vašem umu da ih smatrate nepromjenjivima, ali nisu. Učenje kako prepoznati svoje negativne misli i nositi se s njima učinkovit je način da počnete graditi svoje samopoštovanje. U nastavku su neki prijedlozi za početak rada na izgradnji boljeg samopoštovanja i samopouzdanja:
- Prestanite osuđivati sebe na temelju onoga što se događa u vašem životu, tako da svoje samopouzdanje ne temeljite isključivo na vanjskim događajima.
- Oprostite sebi i drugima zbog grešaka iz prošlosti. Gajenje starih zamjerki oduzima vrijeme i energiju koji se mogli iskoristiti produktivnije.
- Naučite razmišljati drugačije. Kad upadnete u samokritičnost i nesigurne misli, zapišite ih i preobrazite u pozitivne misli.
- Postavite ciljeve temeljene na onome što realno možete postići, i radite korak po korak kako biste razvili svoj potencijal.
- Naglasite svoje prednosti. Usredotočite se na ono što možete, a ne na ono što ne možete.
Samopouzdanje i samopoštovanje se uče, a ne nasljeđuju. Dakle, nedostatak samopouzdanja ne mora biti trajan. Budući da su i nedostatak samopouzdanja i nedostatak pozitivnog samopoštovanja naučeni, oni se mogu zamijeniti novim učenjem. Psihoterapija učinkovito olakšava razvoj samopouzdanja i samopoštovanja.