Imajte hrabrosti postavljati pitanja i reći što doista želite. Komunicirajte s drugima što jasnije kako biste izbjegli nesporazume, bol i dramu. Don Miguel Ruiz
„Ti samo trebaš raditi ono što ti treba raditi.“ rekao je jednom prilikom Z. M.
Odgovor je bio: „Ne razumijem, što je to što ja trebam raditi, a da već ne radim?“ kaže I. Š.
Nije bilo odgovora, on jednostavno nije mogao objasniti svoju misao na način da bude razumljiv onome tko poruku prima. Do daljnjeg je ostala enigma…
Jedna od osnovnih i najvažnijih stvari u komunikacijskom procesu upravo je to, da kad osmislimo poruku u svojoj glavi, izgovorimo je tako da bude razumljiva i onome tko poruku prima. Ako ne postupimo u skladu s tim, vrlo lako se može dogoditi čuvena situacija:
„Draga, danas si baš lijepa!“ a draga narogušeno odgovara: „Znači, ostalim danima nisam?“
Jednako je važna i povratna informacija. Ako niste sigurni što je pisac htio reći, prije nego što se uvrijedite i uđete u konflikt, pitajte! Kako biste bili sigurni da ste primljenu poruku dobro razumjeli, poslužite se tehnikom parafraziranja:
„Ako sam te dobro razumio/la…“
„Htio si reći da…”
„Jesam li dobro shvatio/la…“
Tek nakon potvrde, reagirajte – ako je stvarno samo danas taj dan kad ste lijepi. 🙂
Na raznim portalima možete pročitati koliko je važno da parovi komuniciraju. Da, slažemo se, bez toga nema dobrih temelja. No, jedna „veoma velika sitnica“ uglavnom nije naznačena, a to je kako parovi kvalitetno komuniciraju. Kada kažemo komunicirajte, ne mislimo na to da, čim dođete kući s posla, krenete istresati: „Joj, što mi se danas dogodilo, koga sam sreo/srela…“, a druga strana vas prekine: „Čekaj, samo da ti kažem pa ćeš ti…“ i tako nastane natjecanje tko će više, tko će glasnije, pa se igramo ‘pametniji popušta’…
Vodite računa o kvaliteti razgovora, njegujte svoje rituale kada razgovarate, trudite se partnera promatrati s ljubavlju, pogledom uputiti nježnost i podršku, gledajte se u oči, odobravajuće kimanje glavom također je pozitivna reakcija. Nikada ne prekidajte partnera, dopustite mu/joj da dovrši misao, a tek tada, kada ste sigurni da je izlaganje gotovo, izrazite svoje mišljenje.
Napravite razliku između slušati i čuti. Nikako nije isto kada nekoga slušate i kada nekoga uistinu čujete. Slušati se može i djelomično, takoreći „na pola uha“, a kada nekoga čujete, tada ste prisutni tu i sada, vaša je pažnja usmjerena na sugovornika, „obuvate“ njegove/njezine cipele, suosjećate s tom osobom i ona će to osjetiti te će joj to koristiti – ponekad povratna informacija nije ni potrebna. Zapravo, to i jest vaša povratna informacija, samo nije izgovorena.
Zato dopustite sebi da se čujete, da vas čuju i da vi čujete njih, jer samo tako taj magični komunikacijski proces dobiva puni smisao i značenje te nema bojazni od šumova i prekida veze!