Naš stil emocionalnog vezivanja utječe na sve, od našeg izbora partnera do toga kako nam se veza razvija i, nažalost, kako može završiti. Upravo zato prepoznavanje našeg obrasca vezivanja može pomoći da razumijemo svoje prednosti i nedostatke u vezi. Obrazac vezivanja formira se tijekom ranih vezivanja u djetinjstvu i nastavlja funkcionirati kao “radni model” za odnose u odrasloj dobi.
Model emocionalnog vezivanja utječe na to kako svatko od nas reagira na svoje potrebe i na koji ih način zadovoljava. Kada postoji siguran obrazac vezivanja, osoba je samopouzdana, staložena i u stanju otvoreno komunicirati s drugima, zadovoljavajući svoje i tuđe potrebe. Ipak, u slučaju zaokupljenog ili izbjegavajućeg stila emocionalnog vezivanja, kad osoba izabere partnera koji se uklapa u taj neprilagođeni obrazac, vrlo je vjerojatno da taj partner neće moći ispuniti njezine potrebe za srećom.
Na primjer, osoba sa zaokupljenim stilom vezivanja smatra da, kako bi se zbližila i zadovoljila svoje potrebe, treba stalno biti s partnerom te da joj on mora neprestano pružati osjećaj sigurnosti. Da bi potkrijepila tu percepciju stvarnosti, bira nekoga tko je povučen i s kime je teško uspostaviti bliskost. Osobe s izbjegavajućim stilom vezivanja imaju tendenciju biti distancirane, jer njihov model vezivanja podrazumijeva zadovoljenje vlastitih potreba ponašajući se kao da ih uopće nemaju. Takva osoba često bira nekoga tko je posesivniji ili traži previše pažnje.
Na neki način, “programirani” smo tako da pronalazimo partnere koji potvrđuju naš model vezivanja. Ako smo odrasli s nesigurnim obrascem vezivanja, možemo se naći u situaciji da kao odrasli projiciramo ili nastojimo kopirati slične obrasce, čak i kad su nam oni štetni i nisu u našem najboljem interesu.
U svojem istraživanju dr. Philip Shaver i dr. Cindy Hazan utvrdili su da otprilike 60% ljudi ima siguran stil vezivanja, 20% izbjegavajući, a 20% zaokupljeni. Što to znači? Postoje pitanja koja si možete postaviti kako biste utvrdili vlastiti stil vezivanja i shvatili kako on utječe na vaše odnose. Možete krenuti prepoznavati svoj stil vezivanja upoznavajući četiri obrasca vezivanja kod odraslih i proučavajući kako oni djeluju na parove u njihovim vezama.
Siguran stil – Odrasle osobe sa sigurnim stilom vezivanja obično su zadovoljne u svojim vezama. Djeca sa sigurnim stilom vezivanja vide roditelje kao sigurnu bazu iz koje mogu krenuti u svijet i istraživati ga. Sigurna odrasla osoba ima sličan odnos s partnerom – osjeća se sigurno i povezano te dopušta sebi i partneru da se slobodno kreću.
Sigurno vezani odrasli pružaju podršku partneru kad je partner uznemiren. Također traže utjehu od partnera kada se i sami osjećaju uznemireno. Njihov je odnos obično iskren, otvoren i ravnopravan, gdje se oboje osjećaju neovisnima, ali se vole. Sigurno povezani parovi ne teže “fantaziji povezanosti” – lažnome osjećaju sigurnosti. U fantaziji povezanosti partneri se suzdržavaju od istinske razmjene ljubavi i zadovoljavaju se više rutinskim, emocionalno lišenim oblikom odnosa.
Zaokupljeni stil – Za razliku od sigurnih, ljudi sa zaokupljenim stilom vezivanja obično očajnički žele stvoriti “fantaziju povezanosti”. Umjesto da osjećaju pravu ljubav i povjerenje prema partneru, oni često osjećaju emocionalnu glad. Od partnera očekuju da ih “spasi” ili ispuni. Iako traže sigurnost i zaštitu, prianjajući uz partnera, često svojim ponašanjem partnera odbijaju.
Iako se pojedinci sa zaokupljenim stilom ponašaju očajno ili nesigurno, to najčešće pogoršava njihove strahove. Kad su nesigurni u partnerove osjećaje i u vezu, postaju nametljivi, zahtjevni ili posesivni. Također mogu tumačiti partnerova samostalna djela kao potvrdu svojih strahova. Primjerice, ako partner počne više vremena provoditi s prijateljima, mogu pomisliti: “Vidite? Ne voli me. To znači da će me ostaviti. Bila sam u pravu što mu nisam vjerovala.”
Odbacujuće izbjegavajući stil – Ljudi s ovim stilom često se emocionalno udaljuju od partnera. Mogu težiti izolaciji i imati “pseudo-neovisnost”, osjećajući se da sami o sebi mogu brinuti. Često se izdvajaju i fokusiraju na sebe te im previše znači vlastita ugoda.
Pseudo-neovisnost je iluzija, jer svako ljudsko biće treba vezu. Ipak, osobe s ovim stilom vezivanja žive više usmjereno prema sebi, negirajući važnost bliskih ljudi te se lako odvajaju od njih. Najčešće su psihološki “zaštićeni” i imaju mogućnost emocionalnog “gašenja”. Čak i u burnim ili emotivnim situacijama, oni su u stanju isključiti svoja osjećanja i ne reagirati. Na primjer, ako je njihov partner uznemiren i prijeti prekidom, mogu odgovoriti: “Baš me briga.”
Plašljivo izbjegavajući stil – Osoba s ovim stilom živi u ambivalentnom stanju: istodobno se boji biti preblizu i predaleko od partnera. Pokušava držati osjećaje na distanci, ali u tome ne uspijeva. Jednostavno ne može izbjeći svoju anksioznost ni pobjeći od osjećaja. Umjesto toga, obuzeta je vlastitim reakcijama i često doživljava emocionalne oluje. Sklona je miješanim ili nepredvidivim raspoloženjima. Vlastite veze promatra na način da treba bliskost drugih kako bi se ispunile njezine potrebe, ali ne previše bliskosti jer se boji da će je ti isti ljudi povrijediti. Drugim riječima, osoba od koje traži sigurnost ujedno je i osoba od koje se boji bliskosti. Posljedično, nema organiziranu strategiju da bi zadovoljila svoje potrebe kroz druge.
Kao odrasli, ovi se pojedinci često nalaze u teškim ili dramatičnim vezama punim uspona i padova. Često imaju strah od napuštanja, ali se i boje bliskosti. Mogu se “hvatati” za partnera kad se osjećaju odbačeno, a onda se osjećaju zarobljeno kada dođu u bliskost. Često se čini da su partner i osoba s ovim stilom vezivanja “neusklađeni” u svojim nastojanjima. Takve osobe mogu završiti i u vezi s elementima zlostavljanja.
Stil vezivanja koji ste razvili kao dijete, na temelju odnosa s roditeljem ili skrbnikom, ne mora definirati vaš način vezivanja u odrasloj dobi. Ako otkrijete svoj stil vezivanja, možete uvidjeti načine na koje se branite od približavanja i emocionalnog vezivanja te poraditi na ostvarenju “izgrađene sigurne veze”.
Možete preispitati svoje obrambene mehanizme birajući partnera sa sigurnim stilom vezivanja i raditi na razvoju sebe unutar tog odnosa. Terapija također može pomoći u mijenjanju neprilagođenih stilova vezivanja. Postavši svjesni svog stila vezivanja, i vi i vaš partner možete istražiti nesigurnosti i strahove koji proizlaze iz vašeg starog modela vezivanja i razviti nove obrasce kako biste održavali zadovoljavajuć odnos.