Na razvoj samopouzdanja utječe mnogo čimbenika. Stavovi roditelja ključni su za formiranje dječjeg doživljaja samoga sebe, posebice u najranijoj dobi. Kad roditelji iskazuju prihvaćanje, dijete dobiva čvrste temelje za zdravo samopoimanje. Ako je jedan ili oba roditelja pretjerano kritičan ili zahtjevan ili ako pretjerano štite dijete i obeshrabruju ga u pokušaju da bude samostalno, dijete može pomisliti da je nesposobno, neadekvatno ili manje vrijedno. Međutim, ako roditelji potiču djetetovu neovisnost i prihvaćaju ga i vole čak i kada pogriješi, dijete uči prihvaćati sebe i na dobrom je putu razvoja samopouzdanja.
Zanimljivo je da nedostatak samopouzdanja ne mora nužno biti povezan s nedostatkom sposobnosti. Češće je posljedica prevelikog usmjeravanja na nerealna očekivanja ili na standarde društva, osobito roditelja. Utjecaj prijatelja također može biti vrlo snažan, ponekad i snažniji od roditeljskog i društvenog, u oblikovanju slike o sebi.
Svaka rasprava o samopouzdanju trebala bi uključivati i pojam samopoštovanja. Dok je samopouzdanje svjesnost da nešto možete uspješno obaviti, samopoštovanje je sposobnost cijeniti i voljeti sebe te se osjećati vrijednim, neovisno o usponima i padovima u životu. To su vaše vrijednosti, uvjerenja i osobna filozofija kojom definirate svoju osobnu vrijednost.
Netko sa zdravim samopoštovanjem jednostavno voli sebe. Zdravo samopoštovanje nije jamstvo uspjeha jer će uvijek biti neuspjeha s kojima se treba nositi. Isto tako, ono ne proizlazi iz usporedbe s drugima, jer uvijek postoji netko bolji. Uz zdravo samopoštovanje, cijenimo sebe zbog toga što jesmo, a ne zbog onoga što možemo ili ne možemo učiniti.
S druge strane, nisko samopouzdanje potiče mnoga nezdrava ponašanja. Čak i kad postanemo svjesni takvih problematičnih ponašanja, promijeniti ih može biti teško ako se prvo ne pozabavimo korijenom problema – niskim samopoštovanjem.
Prirodno je osjećati se loše nakon neuspjeha, nije zdravo osjećati ravnodušnost. Zdravo je osjećati nelagodu zbog negativnog događaja jer nam to pomaže razmisliti o onome što se dogodilo i, ako je moguće, nešto promijeniti ili se, ako nije, konstruktivno prilagoditi novoj situaciji. Međutim, iskrivljena slika o sebi može ove emocije učiniti destruktivnima; tuga tako može prijeći u depresiju, a zdravi bijes može postati nezdravi bijes. Što su nezdravije negativne emocije, to više ometaju našu sposobnost jasnog razmišljanja, smanjujući vjerojatnost da na konstruktivan način promijenimo svoje postupke.