Glavni simptomi depresije su subjektivni osjećaj nesreće, nesposobnost suočavanja s budućnošću, nedostatak energije, teškoća koncentracije, preokupiranost neugodnim mislima, teškoća odlaska na spavanje. Osjećanja koja su dominantna kod depresivne osobe su tuga, anksioznost, neraspoloženje, žalovanje.
Postavlja se pitanje kako razlikovati depresiju od tuge? Tuga je npr. reakcija na gubitak voljene osobe, traje određeno vrijeme i postupno joj slabi intenzitet. Za razliku od tuge, depresija ne mora se pojaviti uslijed određenog gubitka, iako to često može biti slučaj, dugo traje i intenzitet se često povećava. Dakle, kod depresije negativna osjećanja prisutna su ne samo danima, već i tjednima ili mjesecima.
Depresivna osoba osjeća bezrazložnu tugu, žalost, kreće se usporeno, često plače i izgleda beživotno. Ona je nesretna, potpuno bez zanimanja za okolinu i bilo kakva zadovoljstva. Često je razdražljiva, uznemirena i napeta. Osjeća se bespomoćno, prazno i beznadno. Govori usporeno jer i misli su joj usporene, također su negativne. Pesimistična je prema prošlosti, budućnosti i sadašnjosti, a posebno prema samoj sebi, što dovodi do niskog samopoštovanja. Osjeća se krivom za razne događaje, u krajnjim slučajevima i za one s kojima nema veze. Ne vidi smisao života i često razmišlja o samoubojstvu. Teško donosi odluke, a koncentracija i pamćenje su joj smanjeni. Depresivna osoba nema zanimanje za svakodnevne aktivnosti, često nema motivaciju ni ustati iz kreveta. Sve češće provodi vrijeme sama, povlači se od prijatelja i obitelji, kao i od partnera. Osim psihičkih, za depresiju su značajni i fizički simptomi koji se očituju kao smanjen ili pojačan apetit (ovisno o tipu ličnosti), gubitak želje za seksom, osjećaj fizičke boli ili tegoba.
Jedan od ključnih simptoma depresije je gubitak općeg zanimanja i depresivno raspoloženje. Ali ne treba pretpostaviti da sve depresivne osobe imaju sve navedene simptome ili da izgledaju potišteno, s izrazom lica koji jasno ukazuje na njihov problem. Mnoge depresivne osobe sasvim normalno sudjeluju u razgovoru, pokušavajući prikriti svoje stanje. Zbog toga se ova bolest često provuče i dođe do izražaja tek kad se pojave neki fizički problemi ili određeno somatsko oboljenje.