Istraživačke studije, izvješća državnih institucija, stručnjaci, mediji, pa čak i stručna literatura najčešće se usredotočuju na negativne aspekte kada se govori o obitelji. Tako se spominje haotična, rigidna, razorena, nepotpuna, psiho-somatska, alkoholičarska, shizofrena, nasilno organizirana obitelj i slično. Kada pak govorimo o tretmanu i psihoterapiji obitelji, važno je znati, odnosno prepoznati i upoznati njezine snage, moć i utjecaj, što će odrediti konačni ishod susreta obitelji s teškoćama i nepovoljnim životnim događajima.
Kroz tijek vremena obitelj se gotovo svakodnevno susreće s različitim izazovima, rizicima, problemima, gubicima i zastojima, koji je povremeno dovedu u stanje krize i zastoja.
Kriza nastaje kada obitelj nije u stanju nastaviti se razvijati, nego se zaustavi – “zamrzne” njezin rast i razvoj (npr. djeca ostaju dugo u obitelji porijekla, premda bi trebala osnivati vlastite obitelji, ili se, npr., obiteljska pravila ne mijenjaju u skladu s odrastanjem članova, ili se ne čine promjene u skladu s potrebama članova i slično).
Bilo da su krize očekivane, kao što je slučaj ulaska u novi životni ciklus, npr. sklapanja braka, kada romantični ljubavni zanos prelazi u zreo i zdrav ljubavni odnos, bilo da su nastale kao posljedica problema u partnerskim odnosima, ili iznenada došle kao nepredvidiv i težak životni događaj (smrt člana obitelji, gubitak posla, prirodna katastrofa, teška bolest…), KRIZA postaje problem ako obitelj nema snage nastaviti svoj razvojni put i savladati nastali problem.
To je najčešće razlog zbog kojeg se obitelj upušta u psihoterapiju. Ishod terapijskog tretmana u velikoj mjeri ovisi o aktiviranju njenih snaga.
Terapijske intervencije uglavnom su usmjerene na identifikaciju, oživljavanje, obnovu i ciljano aktiviranje njenih snaga.
Terapijski rad s obitelji prema doktrini sustavne obiteljske psihoterapije usredotočuje se na zdrave obiteljske snage i funkcionalne obrasce ponašanja, koje treba otkriti – a u tom pogledu mogu pomoći pitanja poput:
- Što je obitelj sve činila kako bi riješila problem?
- Što čini kada je problem, makar nakratko, odsutan ili manje prisutan?
- Kako bi izgledalo, što bi se događalo da problem nekako nestane?
Ovim i sličnim pitanjima istražuju se informacije o sposobnosti obitelji da se uhvati u koštac s teškoćama. Osvještavanje i oživljavanje njenih snaga daje obitelji ohrabrenje i moć nad problemom.
Istraživanja u području obiteljske znanosti – jedno iz 1997. provedeno od strane Američke asocijacije za obiteljske i potrošačke znanosti, te Nacionalno istraživanje dječjih trendova iz 2007. – bacila su novo svjetlo na značaj zaštitnih čimbenika u obiteljskom oporavku. Na temelju tih istraživanja čini se da ti čimbenici imaju presudnu ulogu u mogućnosti obitelji da se oporavi i ponovno “ustane na noge” nakon kriza i nezgoda koje su je pogodile.
Obitelj jaka nije definirana samo jednim svojstvom. Snaga proizlazi iz načina na koji njezini članovi komuniciraju, međusobno se odnose, te što čine kao grupa ili pojedinci kako bi podržali, utješili i ohrabrili jedni druge – kako se nose sa stresom….
Evo nekoliko univerzalnih snaga i sposobnosti koje obitelj kao biopspihosocijalna zajednica može posjedovati, stvarati i promovirati.
KOMUNIKACIJA
Jake obitelji komuniciraju lako, dobro, često, otvoreno, jasno i direktno. Među njima se odvija mnogo razmjene osjećaja, nade, snova, strahova, užitka, tugovanja i iskustava.
Izvjesno je najvažnija komunikacijska vještina – SLUŠANJE.
Aktivno slušanje je esencijalno u obiteljskoj komunikaciji; podrazumijeva neprekidanje sugovornika, posvećivanje pažnje onome što on govori, davanje neverbalnih znakova razumijevanja te poticanje da do kraja izrazi ono što želi.
Takav odnos donosi mir i spokoj u obitelj, a u psihoterapiji je moćno sredstvo za vraćanje izgubljenog povjerenja.
ZADOVOLJSTVO
Jake obitelji grade svoj životni stil na onome što si mogu pružiti i u čemu uživaju. Zahvalne su i raduju se onome što imaju, ne žaleći za onim što nemaju.
Zadovoljstvo je stanje u kojem je čovjek dovoljno sretan s onim što ima ili onim što jest, ne žaleći za nečim višim ili drugačijim.
OBITELJSKA PROŠLOST
Jake obitelji osjećaju potrebu za povezanošću s prošlošću – one imaju povijest i pod njezinim su utjecajem.
Obiteljska povijest osigurava korijene i osjećaj pripadnosti.
Povijest se stvara pričanjem najdražih obiteljskih priča, važnih događaja koji su se dogodili članovima obitelji, ili ostajanjem u kontaktu s obiteljskim članovima nakon selidbe, odlaskom na obiteljska okupljanja, pisanjem i slično. Osim toga, osigurava se da djeca upoznaju članove obitelji, čuvaju se obiteljske tradicije i slično.
Kontakt s obiteljskom prošlošću daje članovima osjećaj snage, pripadnosti i identiteta.
HUMOR
Obitelji koje u svojim životima njeguju veselje obično se osjećaju dobro u vlastitoj koži.
Čini se sasvim razumljivim da obitelji sa smislom za humor lakše snalaze s životnim stresorima i krizama. Humor se može koristiti kao alat u suočavanju s obiteljskim problemima. On jača obitelj, daje joj perspektivu i osjećaj moći, odbacujući ljutnju i agresivnost te doprinosi oslobađanju napetosti među članovima.
OTPORNOST
Obiteljska otpornost ogleda se u sposobnosti da se pronađe i razvije snaga potrebna da se dobro nosi sa životnim izazovima. Jake obitelji pomažu djeci usvojiti otpornija ponašanja kroz vještine rješavanja problema. To čine pružajući nekritičnu podršku te osjećaj sigurnosti i zajedništva.
Vrijednosti i vještine oblikovane u obitelji daju članovima uzor za kreiranje vlastitog života.
Obitelji koje nauče kako se nositi s izazovima i kako zadovoljiti individualne potrebe svojih članova otpornije su na stres i krize. Otporne obitelji rješavaju probleme kroz međusobnu suradnju, kreativno zajedničko razmišljanje i otvorenost prema drugima i njihovim idejama.
SAMOPOŠTOVANJE
Visoko samopoštovanje i dobro osjećanje u vlastitoj koži čine suočavanje sa životnim izazovima lakšim. Obitelji koje vjeruju u vlastitu sposobnost uspjeha najčešće su u stanju i to ostvariti.
Dobro samopoštovanje pruža temelj za čvrstu obiteljsku zajednicu. Obitelji koje ohrabruju i sudjeluju u razvoju samopoštovanja svojih članova mogu prihvatiti određene neuspjehe kao normalne te im ne dopustiti da ih spriječe u ponovnom pokušaju ka uspjehu. One su sposobne nositi se sa svakodnevnim izazovima i problemima te gledati u budućnost s uzbuđenjem i povjerenjem u ostvarenje svojih ciljeva. Obitelji s visokim stupnjem samopoštovanja, u pravilu, nisu spremne dopustiti drugima da odlučuju umjesto njih ili da ih utječu da čine ono što ne žele.
ZAJEDNIŠTVO
Jake obitelji prepoznaju vrijednost i zadovoljstvo koje proizlaze iz zajedničkog druženja i zajedničkih aktivnosti. One znaju da moraju pružiti podršku svojim članovima te obiteljsku povezanost smatraju ključnim čimbenikom opstanka.
Obiteljsko zajedništvo ostvaruje se kroz svakodnevne rutine, tradicije i aktivnosti koje afirmiraju članove i povezuju ih s obiteljskim korijenima, kroz zabavu i obične događaje.
VRJEDNOSTI
Vrijednosti su ogledalo onoga što jesmo, nada kulture i našeg jedinstvenog nasljeđa. One omogućuju i daju obitelji moć da uspostavi prioritete te donosi životno važne odluke.
Vrijednosti utječu na svaku fazu donošenja odluka i izbora. One oblikuju ciljeve i alternative koje obitelj postavlja. One su životni putokaz.
OPTIMIZAM
Jake obitelji mijenjaju fokus s onoga što nisu učinile na ono što mogu učiniti – s onoga gdje nisu bile na onoga gdje mogu ići, od svojih slabosti prema svojim snagama.
Optimizam, odnosno pozitivno mišljenje, može im pomoći da zadrže nadu tijekom negativnih razdoblja.
Govore sebi: “Ja mogu”, umjesto “Ja ne mogu”.
Vide čašu polupunu.
DUHOVNOST
Obitelji s osjećajem duhovnosti njeguju zahvalnost i nadu, prepoznajući i male događaje u životu kao posebne. Duhovnost im omogućava da se nose kako s uspjehom, tako i s neuspjehom. Duhovnost ih povezuje s tuđim osjećajima, potrebama i dobrobiti, te ih na pozitivan način povezuje s drugima.
Obiteljska duhovna snaga proizlazi iz dijeljenja sličnih vrijednosti i pronalaženja vodilje kroz život.
Autor: Amira Gradinčić, obiteljska psihoterapeutkinja