Depresija je danas prisutnija nego ikada. Svijet funkcionira na način da su mnogi ljudi izloženi povećanom stresu, brzim promjenama, mnogi su iskusili gubitak posla i strah za vlastitu egzistenciju, pa se može reći da je ona očekivana reakcija na dane okolnosti.
Ne može se tvrditi da su svi ljudi prošli kroz pravu kliničku depresiju i trebali lijekove kako bi povratili svoju funkcionalnost, ali da je većina doživjela depresivnu epizodu, može se s pravom zaključiti. Adolescentna kriza često je praćena depresivnom epizodom kada se iz dječjeg svijeta prelazi u svijet odraslih. I općenito, sve ostale životne faze, promjene i krize mogu biti popraćene depresijom. To ne mora nužno imati negativnu konotaciju. Iz krize se često izlazi kao pobjednik. Kriza je prilika za učenje novih modela i oblika ponašanja, pokazatelj da stari obrasci više nisu dovoljni za savladavanje životnih izazova.
Danas, kada pokreti pozitivne psihologije cvjetaju, trend da se uvijek bude vedar može običnog čovjeka uplašiti od vlastite depresivne reakcije. Važno je znati da su takve reakcije prolazne i normalne, a ako takvo stanje ne prolazi, potrebno je bez zadrške i predrasuda potražiti pomoć.
Depresiju danas potiče i povećana usamljenost suvremenog čovjeka, tehnologija koja udaljava ljude, kao i usmjerenost na individualne ciljeve, uz manje naglaska na kolektiv i kolektivne potrebe. Ona se na neki način širi poput pandemije zbog promjena kroz koje prolazi cijelo čovječanstvo.
Uzevši u obzir da smo svi izloženi riziku od depresije i da svi ponekad imamo depresivna stanja, potrebno je pronaći vlastite mehanizme za prevladavanje takvog raspoloženja. Hoće li to biti neki hobi, češći boravak u prirodi, sport ili druženje – to je individualan izbor. U depresiji se ljudi često povlače u sebe, dok je najbolji način da joj se suprotstavimo pronaći način kako se ponovno uključiti u svakodnevne aktivnosti i pronaći izvore zadovoljstva koji će nam u tome pomoći.
Svi ljudi ponekad osjećaju depresiju, no društvene norme nas sprječavaju da to i priznamo. Često se ljudi osmjehuju i šale, a duboko u sebi osjećaju prazninu i „tonu“. Priznati vlastite osjećaje prvi je korak prema promjeni.