Anoreksija je poremećaj koji najčešće pogađa djevojke u periodu puberteta i adolescencije, ali ne samo njih. Ovaj poremećaj prepoznaje se po samonametnutoj i rigoroznoj dijeti koja vodi do izgladnjivanja u nastojanju da osoba izgleda lijepo. Pri tome su kriteriji onoga što je lijepo značajno poremećeni. Osoba koja ima problem s anoreksijom vjeruje da se zdravo hrani i primjereno vježba, no umjesto da te aktivnosti dovode do općeg poboljšanja zdravlja, one zapravo dovode do fizičkog propadanja, a u težim slučajevima i do smrti.
Budući da djevojke često poistovjećuju ljepotu i mršavost te žele biti lijepe i privlačne, neke od njih spremne su platiti visoku cijenu za svoj cilj. Mnoge djevojke zaustave se kad primijete da im se zdravlje pogoršava, no neke se ni to ne obeshrabre u nastojanju da još više smrša i ugroze zdravlje, a nažalost, neke djevojke ne dobiju bitku s ovim poremećajem i umru od posljedica izgladnjivanja.
U pozadini ovog problema uglavnom leži depresija, ambivalentni osjećaji prema sebi i bliskim osobama, sklonost perfekcionizmu i pretjerana samokritičnost. Mlade djevojke koje se bore s ovim problemom vjeruju da će biti prihvaćene samo ako budu dovoljno mršave te da će, u slučaju da ne uspiju dovoljno smršaviti, biti odbačene od važnih osoba ili društva. Upravo taj strah od osude i odbacivanja navodi mladu osobu da se upusti u ponašanja visoko rizična za zdravlje, a u kasnijim fazama i za samo preživljavanje.
Psihoterapija je u slučaju anoreksije nužna i predstavlja dio obaveznog tretmana. Osoba s problemom anoreksije kroz psihoterapiju razvija nove načine procjene sebe, svoje vrijednosti i postignuća, uspostavlja odnos ljubavi i prihvaćanja prema sebi te se aktivno angažira u usvajanju novih, zdravih obrazaca mišljenja i ponašanja. Sam psihoterapijski proces često traje dugo i zahtijeva visok stupanj motivacije za promjenu.